Nagrade koje se dijele obično koncem godine na svim poljima su obično razlog za svakakva tumačenja i već odavno je postalo svima jasno kako je poprilično nevažno je li netko nagradu zaslužio ili nije. Malo koje priznanje na ovom svijetu je još ostalo netaknuto nekakvim drugim interesima, bilo financijskim, bilo politikantskim ili nekim trećim.
Zadnjih tjedana nas je zabavljao izbor za najboljeg nogometaša domaće lige u izboru kapetana momčadi, a umnogome me je podsjetio na izbor za pjesmu koja će predstavljati upokojenu Jugoslaviju na Euroviziji.
Mlađi se neće sjećati, ali njima za informaciju; sustav je bio otprilike da svaki od osam televizijskih centara, po jedan iz svake republike i autonomne pokrajine šalje određeni broj kandidata, a onda i glasa o njima, studio po studio.
Uvijek je tu bilo različitih kontroverzi, ali sigurno je najpoznatiji slučaj sa zadnje Jugovizije, održane u Sarajevu otprilike kad i ono finale kupa u kojem je Hajduk mrknuo Zvezdu koja će koji tjedan kasnije postati prvak kontinenta, dakle pred raspad te države.
Naime, glasanje je išlo tako da beogradskoj predstavnici nitko van Srbije nije dao ni boda, ali je ona zahvaljujući glasovima iz tri srpska studija pred zadnji studio koji se trebao javiti ušla izjednačena sa zagrebačkim predstavnikom Danijelom Popovićem. A onda je titogradski studio dodijelio samo dva boda spomenutoj beogradskoj predstavnici, rečenoj Bebi Dol i svi su očekivali kako će Danijel pobijediti, jer bio je to potpuno logičan rasplet.
Ipak, do kraja glasanja, Danijel od crnogorskog žirija nije dobio ni boda, i u Rim je otišla Bebi Dol, a u tom trenutku je i onima koji nisu baš pratili politiku bilo jasno da je država duboko podijeljena i da slijedi raspad sistema u kojem će Crnogorci opet odigrati svoju sramnu, sporednu, a opet toliko važnu ulogu.
Da se razumijemo, stvar je ukusa hoćete li smatrati je li najbolji igrač lige Marko Livaja ili Bruno Petković, ali notorna činjenica jest da su njih dvojica i po kvaliteti i po utjecaju na svoju momčad u sasvim svojoj klasi za sve ostale u ligi. I svatko tko je njih dvojicu stavio na prva dva mjesta, nije ništa pogriješio i bio je pošten i prema sebi i prema sportu kao takvome.
A ovi ostali su radili ništa drugo nego odrađivali svoju sramnu sporednu ulogu u tom igrokazu u kojem je važno održati neke privide za one koji još uvijek vjeruju u bajke o hrvatskom nogometu koje nam pokušavaju prodavati uporno.
A mi koji znamo o čemu se radi smo odavno shvatili da je sport kojeg predstavljaju takvi kapetani – istrunuo do faze pred raspad.
I koliko god mi je drago da je kapetan Hajduka odradio to na najpošteniji mogući način, bez kalkulacija stavivši Bruna Petkovića na drugo mjesto iza Livaje, toliko mi je žao što nije svih pet glasova dao igračima Dinama.
Kad je već bal, neka je maskenbal.
