Bilo je točno 6.58 jutros kad sam prošao ničiju zemlju između Solina i Splita i pitao sam se što ovo meni treba u životu. Dopustio sam Dvanaestom da me nagovori da odemo na Brač na prvo učlanjenje friško osnovanog otočkog DPH, a mogao sam na miru spavati u krevetu. No, evo je negdje oko 15.30 sati, na trajektu smo i hajde, lijepo proveden dan na otoku. Iako sam evo fasovao i pisanje, jer je Dvanaesti očekivano bio preblizu (puno) piva.
Ova učlanjivanja uvijek napune čovjeka pozitivom, najbolje vam je doći i malo prije nego stvarno krene, jer ćete se moći dobro zabaviti. Pa smo tako na Rivi dok se još sređivalo mjesto gdje će se učlanjivati, ali i feštati, mogli svjedočiti kritičkom mišljenju.
“Ovo je mižerija, tribali ste neke zastave, ništo stavit, ne more to ovako”, moglo se čuti dizajnerski savjet. Saznajemo i da je trebao doći zvučnik iz jedne bračke općine, ali avaj, čovik otišao na marendu, uzeo ključ, nema razglasa. Dobro je, ima plan B, netko donosi svoj od kuće, kreću Hajdukove pjesme.
Predsjednik novog DPH, Ive Roić, odmah je krenuo i dijeliti kritike, lokalni poštijer se zaustavio na motorinu, odmah ga je dočekalo “Jebote Juventus”. Ne tolerira se danas navijanje za neke manje klubove.
Odmah nas upozoravaju, čeka se početak jer će se prvi učlaniti Ante Hržić Majno, znate njega, to je onaj barba iz one priče koji je govorio na trajektu nakon poraza da kako će sad materi od 104 godine na oči doći. I evo barba Majnota, sporim ali sigurnim korakom, sa šalom oko pojasa dolazi se učlaniti, malo fotografiranje i onda sa strane na klupu na suncu. Sačekat će on kraj učlanjivanja, ne ide dok ne završi, u međuvremenu će malo i pojist. Jasno, čitavo vrijeme je u tuti Torcide Broč.
I taman dok nam domaćini objašnjavaju kako čovjek ima 89 godina, eto ti novog mladića koji će barba Antu smijeniti s mjesta najstarijeg koji se učlanjuje. Barba Mate dolazi, njemu je 93 skoro. Sjedaju zajedno pajdaši, a mi gledamo, 182 godine na klupici na suncu, stariji i od Hajduka i od svih Dinama zajedno. Iskusna ekipa, koja je desetljećima išla onim trajektima koje su posebno zbog Hajduka uvodili. Eh, ali preskočili smo bitnu stvar. Barba Majno je bio prvi, a znate li tko je drugi učlanjeni na Braču? Stefan Simić, sjećate se, nije više pod ugovorom u klubu, ali je odmah ocu javio da ga učlani kad je čuo da će biti akcija na Braču.
Ima tu još doskočica, otoci su dosta povezane sredine, viče jedan prijatelju svome, “ajde, kad te nisu uspili u HDZ učlaniti bar da ovdi budeš”. Ali nije kao u HDZ-u, nema preko veze, mora se stati u red. I platit. A red se nakupio, dok god smo bili tu stalno se čekalo, onako bodulski, stoički, nema na otocima žurbe.
A kakvo je to prvo učlanjivanje bez ića i pića? Nabacilo se na roštilj ćevapa, ima dosta za sve, malo zavidno gledamo roštilj, može i na drva i na plin, dobro je imati te opcije. Uz to je onako po dalmatinski, pun lavor leda i vode i hladi se piće, sokovi i pivo, odmah je to Dvanaesti škicao. Nema naplate, sve je besplatno, ali se skupljaju prilozi, ići će za momka u Koprivnici, ona akcija koju je DPH Šibenik pokrenuo. Bravo za Bračane, skontali su odmah di je dobro utrošiti te priloge.
Malo sam ja kao došljak bio i razočaran, nije se vidjelo nešto od one poslovične bračke škrtosti, tek se jednom momku dovikivalo da dođe na pivu, da će mu se platiti. On je žurio na trajekt, koji je kretao za 40 minuta s obližnjeg mula. Dobro, ništa od džabe pive. Uspjeli smo uloviti i da se nešto trajnih naloga Za sva vrimena dogovorilo, sad jesu ovi koji su prodavali dobri ili Bračani prodaju jeftin marketing da su škrti, tko će to znati.
I nema se tu još puno dodati, staro i mlado je dolazilo i čekalo u redu da se učlani, malo se pojilo, malo se popilo, nama je trebalo da idemo na vapor i evo ovo pišemo dok gledamo na Mosor.
Još jedan je DPH tu, boduli su se pokrenuli, nebo je granica. Nama je ispao na kraju dobar dan, ranoj uri odlaska unatoč, a mogli bi se još jednom vratiti na Brač, i druga će mjesta učlanjivati, treba vidjeti ako ništa hoće li dizajnerski nastrojeni ljudi manje žugati na mjesto učlanjenja.
