Jal je stara hrvatska značajka, pa onda ne treba niti iznenaditi kad je zamijetite. To vam je onaj dio navijača svih drugih klubova koji će naći stotinu razloga zašto dolazak Ivana Perišića u Hajduk uopće nije nešto dobro. Čast izuzecima, pročitali smo na jednom protivničkom forumu kako je ovo nešto drugo i da je Hajduk jednostavno otišao dvije stepenice ispred drugih, što god ljudi pričali. Iako je jedina prava istina da rezultatski nije dobro samo za njihove klubove, financijski je čak i za njih dobro, moći će dizati cijenu ulaznica s Perišićem u momčadi Hajduka.
Sačekao sam par dana za napisati tekst o dolasku Perišića jer jednostavno to čovjek mora pojmiti. I dalje mi je nevjerojatno gledati dres s brojem četiri na kojem piše Perišić. No, hajdemo reći da sam sada došao sebi, iako vjerojatno nikada neću moći baš skroz se oporaviti. Prvo što moram progovoriti je da me malo iritira što ima i Hajdukovih navijača koji su zauzeli nekakvu poziciju da je eto došao jer ne može nigdje druge. Zanimljivo, ti isti će reći da će ionako otperjati na ljeto jer će dobiti neku vrhunsku ponudu. Tu su malo proturječni, nije mogao nigdje, ali će dobiti vrhunsku ponudu… No, dobro.
Prava je istina da je Perišić gotovo pa mogao birati lokaciju. Najzajebanije za Hajduk je bilo posljednjih dana pred prelazak, kad je Fenerbahče na sve načine pokušavao privoliti Omišanina da dođe. Jasno im je da će se sezona u Turskoj rješavati u zadnjim kolima između njih i Galatasaraya, i htjeli su pod svaku cijenu imati Perišića za to razdoblje. Kako čujemo, i Edin Džeko se ozbiljno bio priključio pokušajima dovođenja u Istanbul, koji je s novim igračem Hajduka u dobrim odnosima.
Zvala je i Borussia Dortmund, u svojoj politici mlade ekipe s tri starija nositelja zaključili su kako je baš Perišić idealan za taj iskusniji dio. Nisu glupi u Dortmundu, znaju što Perišić znači i za radnu etiku u svlačionici. A još gledaju jednog mladog Hajdukovog igrača, mogao je ovaj prelazni rok biti traumatičan Splićanima zbog Borussije, na sreću sve je završilo lišo. A o interesu Saudijaca za Perišića je zapravo besmisleno raspravljati, njegova visoka plaća iz Tottenhama je pošalica koliko su oni bili spremni ući u novčanik, ne brigajući se za FFP koji se njih ne tiče.
Uglavnom, priča o tome da Perišić nije imao gdje je jednostavno kleveta, ako se zakonski gleda. On je doduše bio fer, nije okolo pričao o tome tko ga sve zove, ove sve podatke smo s trećih izvora doznali, i najvjerojatnije zapravo nismo saznali sve ponude koje je imao. No, koze se drže za rogove, a ljudi za riječ. Faktički već je ljetos obećao da se vraća i ispunio je obećanje. S tim da treba kazati kako je ozljeda, koliko god to bilo bizarno, zapravo dobro došla. Jer Tottenham bi vrlo lako mogao pogaziti svoju riječ da će ga pustiti, njihovo stanje s krilima je takvo trenutačno da bi vjerojatno pod cijenu svađe s Hajdukom tražili od Perišića da ostane i ovu polusezonu. Možda mu čak i pojačali primanja za to razdoblje.
No, dobro, kad smo riješili pitanje jala i klevetnika, sad moramo napisati što zapravo znači dolazak Perišića. Da jednu stvar razrješimo, pričamo o igraču koji je posljednjih deset godina u top pet svjetskih krila. Ako uzmemo u obzir da su Messi i Ronaldo u tom razdoblju prešli na neke druge pozicije s krila, da primjerice Leao tek posljednje dvije i pol sezone igra na sadašnjoj razini, da City igra bez ozbiljnih krila, onda je ovo jednostavno činjenični podatak.
E, pa, takav je igrač potpisao za Hajduk. Klub je zapravo samo odradio potencijal koji ima desetak godina, ali se moralo ići korak po korak. I sad znamo da smo na dobrom putu. Ne još na onom mjestu gdje možemo biti, samo na dobrom putu. Perišić je tu da to pokaže, da bude zvijezda vodilja i nekim drugima, u krajnjoj liniji da svima nama pojasni što je Hajduk, jer znamo to nekada zaboraviti. Uvijek se dogodi neka Istra u 101. minuti da digne nervozu i da čovjek ima potrebu spaliti sve. Na kraju se to svede na plastično da je Hajduk potpisao Ivana Perišića, a Dinamo Hoxhu.
O igračkoj sferi ovog potpisa potpuno mi je besmisleno pisati. Kad se vrati, Perišić će zbog Livajinog pozicioniranja imati jedan na jedan s Bosecom. Pri čemu je Bosec jedan od ozbiljnijih igrača na toj poziciji u Hrvatskoj. Ili će duplirati i Livaju i Perišića, što će značiti da doslovno nitko ne čuva Sahitija. Stvarno je igrački besmisleno pričati o utjecaju Perišića. Tako do oporavka i povratka na teren, što će i HNL dignuti na neke nove grane, samo možemo malo guštati u tome kako neki protivnici cvile. I uživati gdje smo stigli od merkera prije deset godina.
