Dinamo se danas obratio svojim navijačima u vidu priopćenja, koje možete pročitati na njihovim stranicama.
Mi se načelno time ne bismo bavili da nije jednog sitnog detalja pri kraju tog uratka, ali doći ćemo do toga. Pri kraju ovog uratka. Zapravo bi trebalo zavaliti se u fotelju i napuniti veliku posudu ovoga s naslovne fotografije članka i pratiti sukob.
Međutim, previše puta su neki naši kolege, a i mi s njima napisali nešto o nelegalnostima u maksimirskom klubu. I previše puta dobivali odgovore o mrziteljima svega hrvatskog, jalnosti na uspjehe i o tome kako je Dinamo Lokomotiva hrvatskog nogometa. Pardon, lokomotiva.
I da se razumijemo, ja osobno uopće ne vjerujem da se događa sukob između Mamićevaca i antimamićevaca u Dinamu. Jer previše puta sam vidio takve “sukobe“.
Čak i da jest riječ o emancipaciji Antolića od svojeg stvoritelja, apsolutno ništa to ne mijenja na stvari. Kao što ništa nije promijenilo na stvari kad je Sanader pobijedio Pašalića, ili Plenković Karamarka.
Tragična je uloga zagrebačkog gradonačelnika u svemu tome, koji je pokazao da nema snage oduprijeti se populizmu i boriti se za čiste odnose ali to je druga tema. On se čuje s Lukom Modrićem oko izgradnje stadiona.
U svakom slučaju, kad počne letjeti perje, neke stvari se ogole. Pa se tako u današnjem priopćenju u predzadnjoj rečenici zaključuje sljedeće:
“Ovo nije sukob pojedinaca, nego pokušaj zadržavanja nelegalne, nelegitimne kontrole nad Klubom i njegovim poslovnim procesima.“
Zadržavanja.
Riječ koja pretpostavlja da je takva kontrola postojala u prošlosti.
Kakva ono kontrola? Nelegalna i nelegitimna.
U potpisu takve rečenice bi očekivali nekog mrzitelja svega hrvatskog, ali u potpisu je – GNK Dinamo.
I što sad? Ništa. Ali lijepo je imati priznanje ovako crno na bijelo.
Možda ova rječica i nestane iz priopćenja, ali sačuvali smo screenshot, za svaki slučaj.
