Nastavak Hajdukove od serije 1:0, no ovaj put ipak nešto drugačija nego inače. Hajdemo na zanimljivosti, da ne duljimo.
Prva je zanimljivost možda i najbitnija, valjda po prvi put Hajduk nismo u posljednjih desetak minuta dvoboja gledali u potpunom paničnom modu. Jeste, Osijek je očekivano pritiskao, uvijek ekipa koja traži izjednačenje pritišće, jeste, bila je i jedna vratnica, ali to nije bila panika Hajdukovih igrača, kao recimo protiv Rudeša prije koji dan. Ta vratnica je došla iz udarca iz daljine, ne iz neke pogreške ili panike, bili su bili obrambeno stabilni u niskom bloku posljednjih desetak minuta. Veliki iskorak, gledajući dosadašnje dvoboje ove sezone.
Druga je stvar zbog koje danas malo i kasnimo. Gledajući statistike nakon dvoboja uočio sam neke razlike u onome što sam vidio i tim podacima, pa sam jutros morao malo baciti oko na snimku. Očigledno je da Sofascore driblinge tijelom ne računa kao driblinge, pa je zbog toga Rokas Pukštas bio malo zakinut u ocjenjivanju. A odigrao je meč na razini velikih zvijezda, bio je onaj element u vezi koji je stvarao dojam da Hajdukovih igrača ima više u prvom dijelu. I imao je tri famozna driblinga tijelom koja mu nisu uračunata. Sofascore će to morati popraviti u svom algoritmu, ovime bi u njegovim najboljim danima zakidali i Ronaldinha koji je baš na takav način volio slati suparnike po ćevape i kajkmak, s dosta kapule.
Rokas je nevjerojatan kapital Hajduka, već sam jednom pisao, sad ću ponovno, jednog dana će biti uvjerljvio najveći izlazni transfer kluba. Moderan igrač, s igrom u oba smjera, radnik, znalac, sve u jednom, plus ono s čime se rađaš, a ne učiš – nevjerojatan osjećaj za gol (zapravo za prostor, ako ćemo pravo, osjeća koji su prostori opasni po protivnički gol i rado ulazi u njih). Od uprave Hajduka očekujem samo jedno, da do Nove godine s njim potpišu novi ugovor. Za njega bi baš bio grijeh da uđe u zadnju sezonu sadašnjeg. Napomena, nije Hajduk s njim potpisao ugovor do siječnja 2025. godine jer nisu vjerovali, nisu željeli ili nešto tako. Ne, bio je maloljetan kod potpisivanja te se moglo maksimalno na tri godine potpisati zbog Uefinih pravila. Za kraj o Amerikancu, njegov TV nastup nakon dvoboja je sve, tu se vidi kakav pristup nogometu ima, samo poslušajte o ubijanju protivnika i analizi svog učinka za koju treba pogledati snimku.
Treća zanimljivost je u istom tonu kao i prethodna, mlade nade, Niko Sigur se očigledno vratio iz mini-krize u koju je bio upao na zalasku Lekinog mandata u klubu. Nakon Rudeša je i protiv Osijeka odigrao tehnički i taktički savršeno, a sve je garnirao sjajnim tunelom na vrhu kaznenog prostora. Doduše, nakon tog vica kroz noge Omerovića se vidjelo što znači iskustvo, netko s više seniorskog staža znao bi da će na povratnoj kod penala ta lopta najbolje doći (a tamo su u toj prilici već bili izvučena dva igrača Hajduka koja najbolje razumiju nogomet, Livaja i Krovinović). Sigur je pak mladenački poslao jak balun u pet metara. Škola odrastanja, drugi put će bolje, nesumnjivo, on je analitičan momak.
Onaj najveći plus kod njega je da može valjda sve pozicije igrati, nismo još vidjeli samo može li Lučića odmjeniti ako treba. I onda je savršen za taktičke zamke za protivnika. Pa je tako jučer prvi dio bio zadužen da glumi Cancela iz njegove zadnje sezone u Man Cityu, često je bio dodatni vezni igrač, još jedan razlog zašto Osijek u prvom dijelu je stalno bio podređen u veznoj liniji. Famozan mladi igrač, famozan, još jedno veliko Hajdukovo blago. I ključna stvar za njega i Pukštasa, oni ne igraju jer ih se isplati trpiti u odgajanju. Oni igraju jer već sad svojom kvalitetom to zaslužuju.
Četvrta stvar je mogla biti i prva, a ta je da je Mislav Karoglan definitivno taktički dobar trener. Ne dobar, odličan. Hoće li to materijalizirati kroz trenersku karijeru još će se vidjeti, jer tu veliku ulogu igra i man management, koji je u Hajduku mu dobar, ali čini se recimo da u Istri nije bio. Jučer je taktički ubio Zekića u prvom dijelu, sa Sigurom koji se pretvarao u veznog, zamjenjenim pozicijama halfova kako bi zaustavio duge lopte na Miereza, te ponajviše Livaji koji je veći dio poluvremena bio zapravo ofenzivni vezni, dok su Dajaku i Sahiti koristili prostor iza njegovih leđa. U takvom rasporedu recimo da je Dajaku pokazao da ipak nije slučajno u Hajduku, minimalno koristan igrač kad se dobro postavi taktika. Iako bi bilo baš za sladokusce vidjeti kakav bi kaos protivniku u takvim postavkama radilo kakvo dominantno krilo, recimo Hoxha iz Belupa ili, štajaznam, Ivan Perišić.
I drugi dio je Karoglan zapravo sjajno odradio. Spremio je on ekipu na očekivani pritisak Osijeka u promijenjenoj formaciji, a kad je vidio da unatoč pripremi nikako se ne mogu izvući iz obrane, ne čeka mitsku 60. minutu za promjene, nego odmah u 55. uvodi Moufija, fizički i obrambeno sjajnog beka, Sigura miče u vezu, a Krovinovića stavlja na lažno lijevo krilo, kako bi dobio dodatnu moć u veznoj liniji. Kad ni to nije funkcioniralo, radi duplu zamjenu, prelazi u romb u sredini i time ubija onaj žestoki napadački moment domaćina. Gledajući iz trenerskog kuta, savršeno odvođen dvoboj. Dodatni plus za smislene izjave na kraju dvoboja, gdje otvoreno priča o pogreškama i nedostacima.
Peta zanimljivost je da se Hajduku valjda prvi put u posljednje dvije sezone igra nije raspala kad je izašao Krovinović. Promjenom sustava u romb u kojem su se prednosti Odjidje najbolje mogle iskoristiti anuliralo se izlazak ipak najbitnijeg Hajdukovog veznog igrača. Važna karika u tome bio je i Trajkovski, koji je sinoć pružio sjajnu trkačku dionicu. Iako u tih 4-3-1-2 formalno igra napadača, čovjek se stalno vraćao, bio dodatni igrač u prednjem dijelu niskog bloka, čak je i mijenjao strane zbog taktičkih potreba. Bitno je saznanje da se može promijeniti momentum s promjenom formacije, ako se to dobro izvježba mogao bi biti i joker Hajduka za nastavak sezone.
Šesto je nešto što ne možemo preskočiti, Marko Livaja je odigrao možda i najbolji susret u posljednjih nekoliko mjeseci. Ne samo zbog ofenzivnog učinka, izvlačenja na playmakera u zadnjoj trećini ili odličnog gola koji je zabio. Već i zbog angažmana u obrani. Na žalost nemamo pristup naprednim statistikama i pretrčanim kilometrima, ali ostaje dojam da se čovjek jučer natrčao kao nikad do sad ove sezone. A kad Livaja dobro igra naprijed i aktivan je u obrani, Hajduk je opasan za svakoga.
Sedmo je nešto što sam mislio da neću napisati nikada, ali Čulina je solidno odsudio meč. Je, imao je pogrešaka, i dalje se Livaju može tući i držati, Sahitiju je krivo dao žuti karton, zadnjih desetak minuta je i promijenio kriterij. No, sveukupno gledajući, to je bio rang suđenja za koje se ne može neki ogromni prigovor naći, obzirom na moje mišljenje o Čulininim generalnim sudačkim sposobnostima, za mene je jučer odsudio i iznenađujuće solidno. Jasno, treba uzeti u obzir da se sve procjenjuje prema uobičajenim HNL standardima, pa je zato možda dojam i bolji. U nekom savršenom sustavu to bi bilo suđenje za ocjenu dovoljan.
Osma zanimljivost je još jednom obrana igrača kojeg dio javnosti voli prozivati. Diallo je odličan lijevi bek, njegov trenutačno najveći problem je da ga se uspoređuje s Melnjakom. Koji je sve osim klasičnog beka i besmisleno ga je uspoređivati s bilo kime na toj poziciji. Diallo neće donijeti ono što je Melnjak donosio naprijed, neće niti jedan drugi bek, to je jednostavno tako. Ono što Bjelokošćanin daje je defanzivna sigurnost, jako bitan moment kad vas protivnik krene stiskati. Jedan je od najboljih bekova lige kad su dueli u pitanju, fizički je dovoljno jak za borbu s centarforima, kamoli krilima. Navijači će sad morati izbaciti Melnjaka iz glave, ne može se očekivati da se iz obrane dobije taj napadački impuls koji je on davao. Uostalom, kad je Marcelo zbog godina napustio Reala, Madriđani nisu pokušali preslikati igru pod njim, nego su s klasičnim lijevim bekovima jednostavno promijenili taktiku.
Deveto je jedna opća crtica. Hajduk ima 30 bodova iz 14 susreta, što je dobra statisika, preko dva boda po susretu. Ono frapantno je da se do toga došlo s ukupno 16 zabijenih golova. Mislim da je to svjetski raritet, tako čak ni Juventus nije imao dobru konverziju zabijenih golova u pobjede tamo krajem devedesetih. I dok god pobjeda od 1:0 vrijedi kao i ona od 5:0, Hajduku je dobro, ali bi ipak bilo bolje da malo efikasnije završava susrete, čisto zbog mira u obrani. Jer neće svaki put zalutali metak kao onaj sinoć završiti na okviru gola. Može se odigrati i sjajan obrana na 1:0 pa svejedno primiti kakav krumpir u 95. minuti.
