Dim, detonacije, kiša, nekako je jučer izgledalo old school, na kraju je i na terenu bila pomalo takva utakmica, ali na kraju rezultat se piše pozitivan.
Prva zanimljivost je da je Hajduk odigrao lošnjikavu utakmicu. Više je razloga za to, naknadno ćemo o njima. Treba pisati kad je i loša igra, ne smije se biti noj. No, treba se i jednu drugu stvar istaknuti. Rezultat na kraju je majka. Kao navijač Hajduka bih sjajio od sreće da doslovna svaka utakmica do kraja prvenstva ovako završi, lošnjikavom prezentacijom i s tri boda. Nekad se mora biti pragmatičan.
Druga stvar je da je Hajduk loše igrao i zato jer je Mister Tram dobar trener. Dokazao je to već u svom mandatu u Splitu, a sada u Puli ima karakteristikama čak i bolje balansiranu ekipu za njegov stil igre. Ukratko, današnja Istra je iskusnija ekipa od ondašnjeg Hajduka. I fenomenalnu pripremu susreta je odradio Talijan. Pola javnosti je očekivalo autobus pred kaznenim prostorom, a on je prvo napadao visoko, uz srednji blok ako Hajduk probije prvu liniju. Odmah je markirao Krovinovića, čak je točno pretpostavio da će igrati polulijevo, pa je inače beka Valinčića digao na krilo da svojim fizičkim sposobnostima pomaže u tom markiranju. Malo više prostora je ostavio domaćim bekovima, smatrajući da oni nisu vrsni u gradnji, što znači da je ispravno zaključio i da Sigur neće biti na beku.
Treće je da se Hajduk sa svime time teško nosio u prvom dijelu, iako bi sve drugačije izgledalo da Pukštas u dvije prilike nije malo ukasnio, prvo sa šutom, a potom s uklizavanjem. S markiranim Krovinovićem izgradnja je bila usporenija, dosta toga je palo na pleća Sigura koji ipak nije primarno kreator. Teško mi se oteti dojmu da ipak više koristi na beku, gdje ima fiziku potrebnu za tu funkciju, a inteligentan je igrač koji zna osjetiti kad s te pozicije treba ući u vezu da pomogne i u tom dijelu.
Četvrta zanimljivost je da je Hajduk ipak odigrao puno bolje drugo poluvrijeme, bar do 75. minute. Krovinović je otišao na prednjeg veznog, ušao je i Dajaku koji je dao potrebnu širinu, a uz to je bio i raspoložen za igru i driblinge. Koprodukcija ove dvojice igrača i pada gol, iz tako jednostavne akcije da čovjek pomisli da se to može iz napada u napad ponavljati. Iza gola igra je odmah postala smirenija, Hajduk je kontrolirao, bio je dojam da je pitanje vremena kad će i drugi pasti. No, par (polu)prilika nije iskorišteno, a onda je uslijedio novi pad.
Peto je da meni sad već stvarno nije jasno što Karoglan misli postići s vađenjem Krovinovića. OK, uvede se Kalik, valjda se želi podići fizika u veznoj liniji, ali to znači i gubljenje kombinatorike, pa ti onda džabe fizika. Konstantno se događa pad u igri Hajduka kad Krovinović izađe, a Karoglan ga i dalje vadi. Fiks ideje nekad nisu loše. Nekad i jesu. Krovinović je jučer bio najbolji igrač Hajduka, ne samo zbog gola. Nakon njegovog izlaska Sigur i Elez su pokušavali nešto iskreirati, ali nije to bilo na potrebnom nivou. Kalik i Kleinheisler jedva da su se sastali s loptom u završnici susreta. Iako se imalo igrača više.
Šesta stvar je taj igrač više. Blagojević je napravio ultimativnu glupost, a onda se još bunio jer je dobio dva žuta za dva prekršaja za žuti. Iako je zapravo već trebao imati karton zbog one opstrukcije igre u prvom dijelu. I tako, Hajduk ima igrača više i opet uslijedi pad u igri. Lošiji si s igračem više nego 11 na 11. Besmisleno. Drugu prvenstvenu utakmicu zaredom. I drugi put ti se događa da ti u igri nije najkombinatorniji igrač kad imaš ovakvu prednost. Ali to nije opravdanje, moralo se i tada preuzeti konce igre, a ne se svesti na grčevito branjenje. U krajnjoj liniji, na klupi je Odjidja koji može kreairati igru tada, a zbog igrača više bi se njegovi fizički nedostaci manje primjetili. Uglavnom, do sada se pokazuje da igrač više nije prednost za Hajduk, a to nije dobro u ovakvoj završnici sezone.
Sedmo je da je uža obrana dobro odigrala, pa čak se može kazati i bekovi, koliko god neki ne imali povjerenje u Mikanovića. A ovaj je podatak bitan jer je veći dio dvoboja odigrao tandem Elez – Prpić, doslovno su iz drugog plana došli i pokazali da nisu slučajno u Hajduku. Imao je mladi Prpić jedno pogrešno dodavanje, ali ne može se očekivati od mladog igrača da neće imati takvo što po utakmici. Teško je dokučiti kakvog je karaktera ozljeda Uremovića, ukoliko je teža bit će veliki nedostatak ne imati najboljeg halfa lige u završnici, no ovaj sinoćnji tandem je pokazao da se ipak ne treba tresti.
Osma zanimljivost je da je Sahiti u krizi igre, jučer kao da mu ništa nije išlo za nogom. Trud mu nitko ne može uzeti, nekad se čini da se zapravo i previše troši trčeći za protivnicima, ali ovaj ofenzivni dio igre mu pati. No, Sahiti je čudan igrač, pomalo divlji. Nitko ne može reći da sljedeći dvoboj možda neće imati gol i dvije asistencije. Uostalom, protiv Belupa je nedavno pokazao da može imati i dva dijametralno suprotna poluvremena u jednoj utakmici. Baš nepredvidiv igrač.
Deveta stvar je prisutnost Ivana Perišića po prvi put u zapisniku HNL-a. I koliko god to bilo naizgled simbolički – nije. U nekoliko navrata tokom utakmice pozivao je pojedine igrače i komunicirao s njima, posebno je to radio s krilima i Livajom. Dajaku se nakon utakmice time pohvalio na Instagramu, Sahitija je savjetovao koje stvari više forsirati… Već sama prisutnost na klupi Perišića nije nebitna stvar. O reakciji prvog protivnika protiv kojeg će otići na zagrijavanje za ući ne treba niti govoriti.
I deseto, bilo bi neodgovorno ne spomenuti suđenje, s tjednom kakav je bio iza nas. Lovrić je pokazao da je loš sudac. Ne mislim da je on krao Hajduku, samo je loše sudio. Pa je krivo dosudio faul Siguru umjesto na njemu, nije Blagojeviću da karton za neviđenu osptrukciju izvođenja prekršaja, a onda je to odlučio iskompenzirati Hajduku pa nije dao karton Livaji kad je trebao. Klasično HNL suđenje. I za kraj, ono povlačenje Uremovića. Ja osobno onakve stvari ne bih sudio, ali nemojmo se zavaravati, jednom drugom klubu bi ga se sudilo, valjda je nakon svega posljednjih dana to jasno. Možda bi se i feštalo u VAR sobi u tom trenutku. Uglavnom, u HNL-u imaju možda tri suca koji shvaćaju igru i nisu opterećeni potrebama kompenzacije kroz susret. To je veći problem i od loše infrastrukture, očajnih travnjaka i nedostatka novca.
