Pet od pet, to je glavno. Ajmo odmah na zanimljivosti.
Prva zanimljivost s kojom treba krenuti su navijači. Prava domaća atmosfera, čini se kako su mnogi zaključili da ove sezone treba što više dati podršku ekipi. Trebao bi se i HNS zahvaliti, stalno viču da hoće obitelji na stadionima. Jučer se moglo vidjeti hrpu djece na tribinama u Hajdukovim bojama i s malim transparentima najčešće čestitki Marku Livaji. Savezu su tako navijači Hajduka odlučili izaći u susret, čitave obitelji sad idu i po drugim stadionima. Ostala mi je televizija upaljena, vidio sam početak utakmice Lokomotiva – Osijek, otužno je bilo slušati Tomasa kako urliče na praznom stadionu, potpuni kontrapunkt varaždinskom dvoboju.
Drugo je da su Leko i Ćustović sve hibridniji u temeljnoj postavci Hajduka. Sve više to nalikuje na nekih 4-3-3, kombiniraju ga s 4-2-3-1. Čini se da je procjena kako Niko Sigur dio utakmice može odigrati kao jedina “šestica“, a jasno je što se time dobija prema naprijed, opasnijeg Filipa Krovinovića. Koji je sinoć odigrao odličnu utakmicu, koju će zbog postignutog gola cijeniti i oni neskloni njemu iz njima znanih razloga. Uz ono naprijed, dao je i bitan impuls unatrag, nekoliko startova njegovih ključno je bilo za zaustavljanje akcija domaćina.
Treća stvar je efikasnost Leona Dajakua. Momak je došao u Hajduk sa stigmom neefikasnosti. I nije to samo stigma, statistika je pokazivala da stvarno ima problema s realizacijom posljednje tri godine. Do sada je u HNL-u za Hajduk odigrao ukupno 90 minuta, uvijek su to bili ulasci. U ukupno jednoj utakmici koju je odigrao za sada na kontu ima dva gola. Dojam je da mu zapravo paše ulazak na već umornog protivnika, kad njegova motoričnost dolazi do izražaja. I još nešto. Jedno je zabiti Belupu za 3:0, a potpuno drugo u 87. minuti za tri boda. Već samo zbog ove utakmice na kraju se neće moći reći da je bio potpuni promašaj, kako god mu ova sezona završi.
Četvrto je onaj prvi gol Hajduka, koji je zapravo malo remek djelo. Kad Livaja kreće centrirati Krovinović još nije bio u ekranu, za one koji su gledali na TV-u. Dakle, Livaja je morao shvatiti da će Krov ući u kazneni, a ovaj se punim sprintom morao sjuriti u kazneni prostor. Ne bi bolje odigrali ni Rokas Pukštas ili Mario Pašalić.
Peta zanimljivost je bila ritam utakmice, koji je zapravo bio sjajan obzirom na okolnosti. Ja sam se pedeset metara od mora kuhao kad bih izašao izvan klimatiziranog, igrači su morali na takvo vrijeme držati jak ritam. Hajduk je imao inicijativu prvih 15 minuta, potom posljednjih deset prvog dijela te onda 45 minuta u drugom dijelu. Toliko inicijative trebalo bi biti dovoljno za većinu HNL klubova, možda je samo Dinamo izuzetak. Iako su sinoć izletili svi filmovi iz prošlosti kad bi Hajduk imao inicijativu, a okvir gola i suparnički golman na kraju ne dopuste ništa pa onda još pred kraj primiš neki glup gol. No, drugačiji je ovo Hajduk, unatoč stativi i odličnim obranama Zelenike nije se stalo.
Šesto se treba spomenuti Ivana Lučića, čovjeka hladnog kao špricer, koji će u nadoknadi najurednije loptom predriblati Brodića. Uz to će i onaj osnovni dio golmanskog posla obaviti odlično, a sad je već suvišno spominjati koliko je bitan u gradnji igre. Lagano postaje jedan od temelja ovog i ovakvog Hajduka. Istaknimo da je bio gušt gledati dva golmana koja vole igrati nogom i uz to još i znaju. Benrahou je imao zadatak čuvati Postonjskog ili Pilja kad je lopta kod Zelenike, ovisno tko se od njih dvojice izvlači na prijem baluna. Takve situacije je Varaždinov golman dosta uspješn o rješavao prebacivajući prvu liniju Hajdukovog presinga.
Sedma zanimljivost iznenadno bogatstvo Hajduka na desnom beku. Moufi je jučer igrao sa zdravstvenim problemima, kako je sam kazao na društvenim mrežama dvije noći nije spavao, a onda ga je jako dobro odmijenio Mikanović. I to ne samo zbog asistencije vrijedne tri boda, odigrao je sve jako dobro. Tu je ako zatreba i Niko Sigur. Desni bek je mjesto gdje Hajduk neko vrijeme neće morati razmišljati što i kako dalje. Još ako malog Hodaka iz kadeta usmjere na beka, kojeg je znao igrati uz poziciju veznog, lako moguće da sljedećih sedam-osam godina se na tržištu neće trebati gledati igrače na toj poziciji.
Osma stvar je uža obrana, koja je sinoć igrala kao dobro podmazana skupa švicarska ura. Na Šarlijinu pouzdanost smo se već navikli (iako je imao jedan bespotreban izlet prema naprijed), a sad je kvalitetu pravog internacionalca pokazao i Diallo. Čovjek je dobio sve zračne dvoboje u koje je ušao, unatoč tome što nema ni 180 cm. Čitav dvoboj odisao je sigurnošću i nije se libio jednostavnih rješenja, ispravivši tako povremeno kompliciranje u prošlim nastupima. Istaknimo i Melnjaka za pametnu reakciju u 78. minuti, kad je pažljivo pratio namještanje ofsajd zamke. Iako je na kraju Lučić ionako obranio taj napad domaćih.
Deveto je loše suđenje, no budimo iskreni, kad se vidjelo koga se delegiralo je li i moglo biti drukčije? Neujednačen kriterij faulova nešto je što Jovića prati dugi niz godina, i sad se mi možemo raspravljati koga se tu više zakida. No, žuti karton Siguru za nešto što ili nije bio prekršaj ili je bio obostran, nedosuđivanje žutog za grub start na Krovinoviću nakon što je dobro pustio prednost Hajduku, te na kraju prekršaj u 97. minuti nad istim igračem koji nije sviran… Sve je to previše za trpiti od suca koji sudi elitni rang natjecanja u državi. O tome da ne postoji fizički način da VAR suci točno stave točke za mjerenje ofsajda kod penala koji je sviran protiv Varaždina besmisleno je raspravljati. Nitko nikad neće moći znati je li ono stvarno bio ofsajd Benrahoua. U mišljenje linijskog se ne možemo pouzdati, malo iza toga nije vidio očigledan ofsajd Livaje kod poništenog gola Dolčeka.
Deseta stvar je da je sad i Operacija Varaždin odrađena. Slijedi Operacija Istra. Utakmicu po utakmicu, samo tako se može igrati, a krajnji cilj se zna. Za kraj samo mogu pozdraviti, kazati da moramo porazmisliti o modusu neradne nedjelje ako će Hajduk većinu dvoboja igrati subotom. A sad je vrijeme za kakve palačinke, malo marmelada, malo Nutela. Linolada je skupa za nas s juga.
