Dobra večer u Splitu. Idemo odmah na zanimljivosti.
Pod jedan, Hajduk je odigrao najfurioznijih 15-ak minuta u posljednjih desetak godina, onaj start drugog dijela već dugo nije viđen. Kad bi se onako moglo igrati pola sata po utakmici, sad bi se komotno moglo napisati kako smo prvaci. Jer nema kluba u Hrvatskoj kojeg s pola sata onakvog nogometa ne bi pregazio. Dakle, postoji nešto ćemu se treba težiti. I sve je funkcioniralo u tih kvarat ure, kombinatorika, presing na izgubljenu loptu, konstantni pritisak koji jednostavno lomi protivnika.
Druga zanimljivost je da prvo poluvrijeme uopće nije bilo toliko loše koliko se nekima čini. Hajduk je imao izglednu priliku Dolčeka, jedno njegovo sjajno vraćanje na povratnu loptu, poništen gol i na kraju penal. Trebalo je i tom prvom dijelu već biti vodstvo, unatoč tome što se vidjelo da je vezna linija rupičasta, Benrahou igra previsoko u organizaciji igre, Kalik nije organizator, a Krovinović kao jedini klasični vezni sinoć je odigrao vjerojatno najlošije poluvrijeme otkako je u Hajduku. Dakle, s takvim stanjem vezne linije Hajduk je svejedno trebao voditi da je bilo samo malo više preciznosti.
Treća točka neće se dirati Odjidje, jer je zapravo suvišno dalje pisati o njemu, čovjek je europska klasa i to je to. Ali Moufi zaslužuje malo dodatne pažnje, došao je mnogo tiše od Belgijca, iako je imao tu referencu da su ga i engleski premijerligaši tražili prije pola godine, godinu. Došao je s pogovorom sjajnog ofenzivnog beka i dokazao je da nisu bile prazne priče, čovjek je odličan u izlascima naprijed. No, pomalo je iznenadio mirnoćom u obrani i fenomenalnom igrom jedan na jedan. Belupov Hoxha sjajan je dribler, hakler moglo bi se kazati. Tri puta je na širokom prostoru lomio Moufija, dva puta je izgubio loptu, jednom je samo došao do centaršuta kojeg mu je Marokanac ponovno blokirao. Možda je malo prerano za reći, a možda i nije, ali čini se da je Nikoličius napravio odličan posao.
Četvrto je Niko Sigur i svi slatki problemi koje on nosi treneru. Jer za beka se nakon kraja prošle sezone znalo da ga može igrati dobro. Nakon tri poluvremena na veznom dojam je da to još i bolje može odraditi. Razina zrelosti za tako mladog igrača je frapantna, teško je povjerovati da još nije napunio 20 godina. A jučer je imao šest uspješnih startova, devet od 13 duela na zemlji dobijenih te je bio igrač s uvjerljivo najviše dodavanja na terenu, imajući preciznost preko 90 posto. Treba hitno razmisliti o petogodišnjem novom ugovoru, jer ovakav tip igrača traže velike europske ekipe, brzo će im ovakvim nastupima doći na radar, treba se osigurati.
Peta stvar je i ova čitava epizoda, Povratak kralja. Krenula je bila mala zabrinutost, Marko Livaja jeste igrao dobro protekle utakmice, ali nikako da zabije gol. Nakon fenomenalne akcije i prvog gola vidjelo se da je i njemu laknulo, baš ga je proslavio. Drugi gol je došao kao šlag na tortu, jedan od onih poteza koje samo Livaja može izvesti, pola stadiona je već kukalo kako je s balunom otišao previše prema korner liniji, kad ga je zafitiljio u ono mjesto gdje se mreža spaja sa stativom. Jednostavno imamo tu privilegiju da gledamo Hajduk u doba dok je takav genijalac na terenu.
Šesto je nešto što jednostavno moramo spomenuti, često se zaboravi koliko je Dario Melnjak bitan za Hajduk. Ponajprije se radi o najkonstantnijem prvotimcu, kojem se jedva mogu naći minute koje nije odigrao za prvi sastav otkako je došao, a to nije bilo jučer. Čovjek ne da nema pauziranja zbog kartona, nego koliko se ovako možemo sjetiti nije dobio niti jednog. Bek koji u dvije godine konstante igre nije dobio karton… A utjecaj na igru je ogroman, on je ona nepredviđenost, bek koji je opasan i na krilu i u samom vrhu napada (!). Koji stvara asimetriju na terenu zbog čega se protivniku teže braniti. Čovjek koji se u krajnjoj liniji tako razuimije s Livajom da je jučer dao asistenciju u onoj bolesnoj akciji za prvi gol. Naš Meljo.
Sedma zanimljivost je Ivan Lučić, slučajni junak, koji je samo radom i spletom okolnosti došao do prvog vratara, a sad se pretvorio u jednu od najbitnijih karika koja donosi sigurnost. Poslovično je dobar u igri nogom i kao takav je veliki dodatak gradnji igre. Ali i čisto defanzivno, čovjek tako sredi pogreške obrane da se situacije jedan na jedan uopće ne čine toliko opasnima kad ih on odradi. Još s onako smirenim karakterom, donosi sigurnost svoj desetorici drugih na terenu.
Kao osmu stvar moramo spomenuti onih par minuta koje je odigrao Josip Elez. Nije to bitno za ovu utakmicu bilo, samo je pušten malo da osjeti teren i u pravoj utakmici nakon dugotrajne ozljede. Bitno je da Elez u budućnosti ponovno ekipi daje onaj svoj level više, krajnje bitan igrač za sastav, što zbog defanzivnog iskustva, što zbog činjenice da je glavni razbijač protivničkog kontrapresinga. Jer je uvijek sposoban poslati teledirigiranu loptu na Livajina prsa dok je ovaj u trku. I da je zapravo primarni graditelj igre bio prije ozljede. Trebat će još sigurno mjesec dana dok uđe u puni pogon, ali jesen bi onda mogla biti njegova, a Hajduk još malo jači.
I deveto je zanimljivost da nismo ništa o tribinama pisali u zanimljivostima. Tako će i biti dok je na samom terenu dovoljno zanimljivo da bi to samo bila potpuno bespotrebna digresija. O tome je zapravo sve kazao Ivan Leko u svojoj izjavi pred i poslije PAOK-a.
P. S. Ipak ima i deseto. Pohvala vodstvu kluba i ekipe da nisu odgađali ni ovu utakmicu ni Rudeš za tjedan dana. U konačnici bi to mogao biti jako bitan sastojak borbe za titulu. Dinamo je u poziciji da mora stizati bodovnu prednost Bilih, to je uvijek psihički napornije od držanja prednosti. I još očigledno prodaje igrače, tako da će u zaostalim dvobojima igrati neki drugi sastav. Ritam četvrtak – nedjelja tako bi mogao postati zapravo dobitna strategija Hajduka.
