Bruno Marić je zavapio prema medijima da korektno izvještavaju o hrvatskom suđenju. Pa evo; hrvatsko suđenje vode neznalice, koje su osim po neznanju poznati uglavnom po tome da su sudili u vrijeme kad su njihovi šefovi uzimali mito, a po svjedočanstvima na sudu ga i dijelili sa sucima.
Bruno Marić je, u sigurnom okruženju zagrebačkih novinara, ustanovio kako su oba penala za Dinamo ispravno dosuđena, te da je gol Istre ispravan, a da je žuti karton Šarliji pogrešan, i da je umjesto žutog morao dobiti crveni.
Bruno Marić nije pričao o ključnom problemu – nedostatku ujednačenog kriterija, činjenici da je jednom dopušteno udaranje napadača, a drugi put nije (Pukštas na Maksimiru vs. Perić jučer), o činjenici da suci opetovano nisu u stanju vidjeti jasna igranja rukom sa udaljenosti od tri metra.
Uglavnom, Bruno Marić je propustio dati ostavku, jer hrvatsko suđenje je loše, a to je na koncu – njegova odgovornost.
I da ostanemo do kraja korektni – Bruno Marić je svojedobno rekao da se povlači jer ne želi biti opterećenje odnosima u hrvatskom nogometu ili tako nešto. Pogriješio je kad je pogazio tu odluku. Jako je pogriješio.
I za kraj ovog politički korektnog članka – gospodo koja vodite Hajduk, ako mislite da je nakon svega ovoga reakcija na društvenim mrežama dovoljna, onda doista živite u nekom svojem paralelnom svemiru, zajedno s Brunčijem, Marijanom i Zlatkecom.
p.s. Bruno Marić je poručio gradonačelniku Solina da ga može biti sram što kupi političke poene na ovome. Čekamo odgovor njegovog stranačkog kolege Ninčevića.
