Prošlo je ovaj tjedan godinu dana od pada drona TU-141 Striž na Zagreb, pa je ministar obrane svašta govorio o tome, a malo toga kazao, kako to već kod njega biva. Podsjetimo, Trafika je već pisala o nekim pojedinostima ovog slučaja, nekako imamo dobre izvore unutar obrambenog i sigurnosnog sustava. Većina medija sad se uhvatila izjave ministra kako istraga u Ukrajini ide sporo i da će se morati pričekati jer tamo je rat. Pa čak i malo nepravedno mu se stavlja u usta kako će tek iza rata se moći doznati, iako to zapravo nije tako kazao.
No, to zapravo nije bila najzanimljivija stvar koju je kazao. Za oslikavanje o kakvom se političaru radi bitnije je nešto drugo što je kazao. Nakon što se malo hvalio kako je pokrenuo nabavku protuzračnog sustava (Mistral 3), kao i navoda kako misle nabaviti i srednjedometno rješenje (iako VL MICA-u, koju misle nabaviti, ozbiljne države ne stavljaju u sfrednjedometnu ladicu), Banožić je kazao nešto čime je dokazao da ne zna, ali i da ili nema dobre savjetnike, ili ih jednostavno ne sluša pažljivo.
Da je sustav protuzračne obave nabavljen prije, danas ne bi bili u ovoj situaciji, kazao je, referirajući se na pad Striža.
A istina je da ništa ne bi bilo drugačije. Ministar očigledno ne zna pravila zračnih presretanja, a to je malo problematično kad kao šef obrambenog sektora pričaš o tim temama. Jednostavna je istina da čak i da je Hrvatska imala Patriot sustave, dron bi pao na Zagreb. Inače, jedna digresija, postoji realna mogućnost da od ove godine zrak iznad države zbilja brani Patriot, no o toj temi neki drugi put, kad bude poznato više podataka.
Da pojasnimo, zračna presretanja u državama pod kišobranom NATO-a uređena su sgtriktnim pravilima od kojih se nikada ne odustaje. Dakle, kad se uspostavi nepoznati radarski kontakt pokreće se slijed kojem je cilj utvrditi o kakvoj se letjelici radi. Treba pojasniti kako avioni imaju transpondere te najčešće nije nužan glasovni kontakt s letjelicom da radarska kontrola zna o kakvom i kojem se avionu radi. Ukoliko nema transponderskog signala i nitko se ne javlja, u zračnoj borbenoj NATO terminologiji takva letjelica dobija oznaku “bogey“, dakle bauk ili avet, kako vam drago.
Bitna stvar, “bogey” se nikad ne ruši, u povijesti je nekoliko puta došlo do pogrešaka koje su na kraju koštale života nevine ljude. Najpoznatiji je primjer iz 1988. godine kad je američka krstarica Vincennes srušila iranski putnički zrakoplov iznad Perzijskog zaljeva. Zbog razlike u vremenskim zonama, zapovjednik krstarice klase Ticonderoga smatrao je kako ne može biti riječi o putničkom zrakoplovu te je bez neposredne identifikacije ispalio dva projektila koja su srušila avion i pobila 290 ljudi. Nakon tog slučaja Amerikanci i NATO su utvrdili pravilo kako se neposredna identifikacija mora obaviti.
A Hrvatska nije mogla obaviti neposrednu identifikaciju Striža. U naš zračni prostor ušla je po noći, a MiG-ovi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva ne djeluju kad padne mrak. Dakle, da se imalo najmoderniji protuzračni sustav ne bi došlo do ispaljivanja projektila na letjelicu. Zapravo su u toj noći samo mađarski Gripeni mogli obaviti identifikaciju radarskog kontakta. Letjelica je jednostavno prekratko bila u rumunjskom zračnom prostoru da bi oni mogli poslati lovce, a Hrvatska nema mogućnost djelovanja noću. Zanimljivo je da Mađari u osnovi kriju jesu li uopće poslali avione da provjere o čemu se radi. Ukupno u ovom slučaju mađarska uloga i postupci su uvjerljivo najneobičniji.
Dakle, ništa se u Hrvatskoj ne bi promijenilo da smo i imali VL MICA-e. Inače, da je došlo do identifikacije Striž bi u komunikaciji dobio oznaku “bandit“, što označava neprijatelja, što je svaka letjelica koja se ne podredi zapovjedima pilota lovaca koji je identificiraju, a bespilotne letjelice to ni ne mogu napraviti. Tada bi se radila procjena gdje je najsigurnije rušiti letjelicu te bi u konačnici to izveli sami piloti sa svojim avionima, jer mogu preciznije pogoditi trenutak kad je “bandit” iznad najmanje naseljenog kraja.
Da rezimiramo, Mario Banožić jednostavno nije u pravu kad kaže da bi ranija nabavka protuzračnih sustava spriječila pad drona kod studentskog doma. Govori li to iz neznanja, neinformiranosti ili samo malo da zamuti u javnosti, u konačnici je zapravo svejedno.
