Još 2018. godine Viktor Orban promijenio je zakone u Mađarskoj te je donešena odluka kako će široki spektar pravosudnih postupaka, recimo ona koja se odnose na korupciju unutar političkog sustava, voditi suci koje imenuje direktno ministar pravosuđa. Pod svoju je šapu tako mađarski autokrat postavio bitan segment sustava smišljen da se bori protiv marifetluka politike, a njemu naklonjeni tajkuni mogli su nastaviti s bogaćenjem.
Hrvatska ipak nije još uvijek pod autokratskim vladanjem, tako da se javni nadzor političkih nedjela mora sprječavati na druge načine. Pa se tako premijer Andrej Plenković jučer dosjetio jednog starog uratka iz kuhinje HDZ-a.
“Vlada će krenuti u izmjene da se ne bi događalo da informacije iz spisa izlaze van i čine političke probleme, jer će to biti kazneno djelo“. Izjavio je to jučer Plenković, očigledno iziritiran svim onim porukama koje pokazuju da je znao za nabavku spornog softvera zbog čega su sad Josipa Rimac i Gabrijela Žalac na optuženičkoj klupi. Kao i zbog poruka iz kojih je jasno da su njegovi suradnici sređivali poslove u Hrvatskim šumama. Vratilo bi se ovime minimalno na razdoblje prije 2014. godine, kad je istraga bila u potpunosti tajna, a srž je da će se pokušati spriječiti medije da pišu ovakve stvari, koje pokazuju modus operandi vladajuće politike. Jer nemojmo se varati, onih koji će puštati podatke i dalje će biti. Tako da će cilj biti prijetnjom kaznenog postupka spriječiti novinare da o tome pišu.
Taj povratak na razdoblje prije 2014. godine u sebi krije ogromnu opasnost orbanizacije Hrvatske, gotovo pa diktatorski bi se mogla vlast postaviti. Najbolje o tome svjedoči slučaj iz 2011. godine, kad su baš ove odredbe iskorištene za nešto što će na kraju biti najveći medijsko-pravosudno-policijski skandal u posljednjih 20 godina. Naime, DORH u to doba pod ravnanjem Mladena Bajića nije iskazivao neku posebnu nakanu da progoni novinare zbog objavljivanja podatka iz istrage. Ali nakon što su u javnost došli dijelovi istrage protiv HDZ-a u slučaju Fimi medija (koji će završiti prvom osudo jedne stranke u Hrvatskoj), policija si je dala širinu u tumačenju zakona. Pa je pod nadzor stavila osam novinara, ali i samog državnog odvjetnika Bajića. Naziv je bio Operativna akcija Juda, tako da je i imenom bilo jasno što se mislilo o Bajiću. Sve se, nije nebitno, događalo pola godine pred parlamentarne izbore, koje će HDZ uvjrljivo izgubiti. Mediji su pak priču razotkrili tek gotovo godinu i pol nakon samog nadzora. Nije nebitno ni da bi promjene zakona sada značilo da ove odredbe dolaze na snagu nako blizu parlamentarnim izborima.
Vlast u ovom trenutku ima solidnu kontrolu nad dijelom medija zbog financijskih šema. I ono malo nezavisnih bi se ovakvim promjenama zakona pokušalo staviti u okvire koji onda ne bi smetali vlasti. Onda se ne bi dovodilo u pitanje može li više glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek obavljati svoju dužnost na čelu DORH-a. I jedna zanimljivost za kraj, poruke iz kojih je jasno da je stanoviti AP znao za poslove oko problematičnog softvera kojeg su gurale Rimac i Žalac – uopće nisu dio istrage. One su dio optužnice. Pa se na kraju samo možemo zapitati namjerava li Vlada možda tajnima označiti i optužnice?
