PPD je otkupio 63 posto onog spornog plina, koji se prodavao za bakšiš i na kojem je HEP gubio milijune. Potvrdili su to jučer ljudi iz Hrvatskog operatora tržišta energije (HROTE). Zanimljivo, to je direktno negiranje priopćenja PPD-a nakon izbijanja afere u javnost, jer su ustvrdili da nije točno da su oni kupci najmanje 60 posto spornog plina. Tvrdili su da se radi o mnogo manjim iznosima.
Nakon potvrde iz regulatorne agencije nisu se oglasili iz energetskog giganta po tom pitanju, kako su mogli smetnuti s uma da su toliko kupili. Izdali su samo novo, nemušto priopćenje u kojem su navodili puno zamagljujućih izraza, kako se to već radi.
Odnos države i PPD-a često je poticao zanimanje javnosti, iako dio mainstream medija od toga bježi kao vrag od tamjana. Čak i kad se energetski posao stavi sa strane, u drugim poslovnim sektorima također je znalo biti zanimljivo. Ljudi koji drmaju PPD-om bili su i glavni pokretači gradnje megahotela u Postirama, koji je arhitektonskim rješenjima u startu izazvao negativne komentare. I dok sama gradnja možda i ne bi bila problematična, hotel je na kraju, prije nego je i uveden u posao prodan obveznim mirovinskim fondovima.
Otprilike isto vrijeme su ti fondovi sličnom rosteru poduzetnika prodali velike parcele zemljišta u blizini Baške Vode. Koji su nedugo nakon toga prenamijenjeni u komercijalnu namjenu. I sad, mogao bi netko pomisliti da u tome nema neke političke trgovine, mirovinski fondovi možda čuvaju naš novac dok dovoljno ne ostarimo te poprilično neuspješno mešetare njime, da nije još jednog slučaja koji povezuje sve ove sudionike. A u kojem je na kraju morala intervenirati politička vlast Njemačke.
Naime, kako je na kraju prema njemačkim izvorima ispalo, domaća je vlast pritiskala mirovinske fondove da otkupe vlasništvo u Fortenovi, poslovnoj abdominaciji nastaloj kako bi se održale poslovne jedinice iz Agrokora. U kojem su uz Ruse vlasnici ponovno isti, već spominjani, ljudi. No, čini se da je Allianz zaključio da je to ipak previše, a kako bi skinuli hrvatsku vlast s grbače, pomoć su potražili i od njemačke izvršne vlasti. Koja je svojim kolegama u Hrvatsku poslala par neugodnih pitanja. Istovremeno je nekako baš slučajno u mirovince istovremeno došla i inspekcija, da vide gdje je problem. Za sada su fondovi uz pomoć utjecaja Njemačke uspjeli izbjeći “preporuku” da kupe Fortenovu.
Tako da je odnos tog energetskog giganta i ljudi oko njega s državom na trenutke jako zanimljiv. I kad napišemo “s državom“, mislimo “s vrhom vlasti“. Za sada se nitko nije potrudio pojasniti taj odnos i kako se uopće dođe u situacije da vlast “mirovincima” preporučuje što da kupe. Taj odnos tim je problematičniji ako se zna da PPD istovremeno ima jako dobre odnose s Gazpromom, koji je njih odbarao da budu desetogodišnji uvoznik plina za Hrvatsku.
Nije nebitna niti pozadina tih domaćih poslovnih ljudi. Radi se o prije svega energetskom sektoru, ali koji je blizak rukometnim vladarima Hrvatske, koji su pak sami od sebe u sjajnim odnosima s nekadašnjim vrhom policije, tamo od prije više od desetljeća. Uz sve to, u istoj kliki su i nekadašnji pripadnici tajnih službi, tako da se na jednom mjestu skupilo baš zanimljivo društvo.
Za kraj, treba još jednu pojedinost ovog spornog plinskog posla spomenuti, jer ga se zna zaboraviti u ovoj igri velikih brojeva. Europska komisija bila je izuzetno skeptična prema uredbi o otkupu plina od strane HEP-a, ali je domaća vlast objašnjavala da se time zapravo pogoduje i običnim građanima, jer se ne dozvoljava eksplozija cijene plina. Iz Komisije su isticali kako se takva zaštita može osigurati i dodatnim oporezivanjem ekstraprofita energetskog sektora, što je bilo riješenje koje je većina članica EU primijenila. Hrvatska nije. Znate li pretpostaviti tko bi, da je bilo takvo rješenje, također morao platiti dodatne poreze? I kad već pitamo, znate li kojoj je stranci PPD posuđivao novac?
