Međunarodni tim istraživački novinara u sklopu curenja podataka, tzv. Cyprus Confidental, otkrila je kako je Slobodanu Đuroviću, osuđenom za organizaciju ubojstvas Ive Pukanića i Nike Franjića, s računa offshore kompanije General Pioneer tri dana prije rečenih ubojstava isplaćeno 780.000 eura. Sam podatak o isplati bio je poznat i hrvatskim pravosudnim organima, no kako je transfer novca išao s Britanskih Djevičanskih Otoka, do sada se nije znalo tko je novac isplatio. Portal Oštro je u suradnji s međunarodnim timom istraživača iznio ovaj novi moment.
A tko stoji iza General Pioneera? To je samo jedna od offshore kompanija koju koristi Ognian Bozarov, bugarski tajkun koji generalno izbjegava javnost. Iako iza sebe, prema pisanju bugarskih medija, ima jako zanimljiv životopis. Naime, tokom osamdesetih je bio član znanstveno-tehničkog ureda zlokobne Prve uprave Državne sigurnosti, zadužen baš za tehnologiju. Na taj je posao došao tvrde Bugari, jer je bio i u obiteljskim vezama s Todorom Živkovim, ondašnjim komunističkim diktatorom. Imao je Bozarov neko vrijeme problema i s američkim sudovima, optužen je bio da je kupovao američku tehnološku robu za koju je vrijedio embargo prodaje u Istočni blok.
Dok sam davnih dana radio jednu priču o hrvatskom i bugarskom kriminalu, iz obavještajno-policijskih krugova mi je rečena i informacija kako je baš Bozarov bio čovjek koji je preko jugoslavenskog Genexa nabavljao opremu za bugarske tajne službe. Tada mi to nije bila pretjerano važna informacija, opće je poznata stvar da se Genex time bavio, a i sve se to događalo mnogo prije ubojstva Pukanića i Franjića. Za one mlađe, Genex je bio najveća jugoslavenska firma za uvoz i izvoz, formalno pod kontrolom države, a javna je tajna da su samo bili Udbina ekspozitura. Dio novaca zarađivali su baš na preprodaji zapadne opreme u Istočni blok, tako da tada to nije bila pretjerano iznenađujuća i bitna informacija. Sad ipak ima neki kontekst koji povezuje Bozarova s ovim prostorima puno prije 21. stoljeća.
Nakon svoje špijunske karijere Bozarov se, kao i mnogi iz tih voda, dao u poduzetništvo, te je prema dostupnim podacima ponajprije nekretninski ulagač. Dapače, pojedini bugarski istraživački mediji su pronašli podatke koji ga povezuju s bivšim ruskim obavještajcima u građevinskim poduhvatima. Obzirom na duboku povezanost KGB-a i bugarske Državne sigurnosti, to i nije neko veliko iznenađenje, vjerojatno se desetljećima znaju. Bugar, prema dostupnim podacima, poslovno djeluje na obali Crnog mora, u Rumunjskoj, Makedoniji te Slovačkoj. Uz to on i kćer Lidia Bozarova imaju nekoliko offshore kompanija za dodatne inozemne poslove.
Odnos Bozarova i Đurovića, Kardinala kako ga se nazivalo u krim miljeu, bio je poslovan i prije ovih spornih događaja. Bugar je kupio Đurovićevu firmu i ostavio ga da formalno radi, tako da je zapravo bio i njegov zaposlenik. Prije ove sporne isplate od 780.000 eura Bozarov je Kardinalu platio i 255.000 eura, također preko General Pioneera. Inače, kad su mediji pitali Bozarova za ove uplate ustvrdio da se radilo o tehničkim uslugama za širenje nekretnina. Novinari su otišli na navodni teren u Beogradu za koji je to bilo, tamo trenutno nema ničega. Same usluge koštaju nekoliko eura, tvrdi se.
Dakle, vremenski slijed ide ovako. Četiri dana prije ubojstva Pukanića Lidia Bozarova šalje mail u General Pioneer i skreće pažnju da se odmah ujutro hitno izvrši transfer Đuroviću. Tako je i napravljeno, a prije samog ubojstva Kardinal diže 60.000 eura od tog iznosa. Tokom sudskog postupka tužiteljstvo je tvrdilo kako se radi o novcima koji su isplaćeni “terencima” za ubojstvo. Bugarsku vezu dodatno pojačavaju i sami izvršitelji ubojstva, prije svega Robert Matanić, prema sudu organizator u Zagrebu.
Naime, Matanić, također osuđen za sudjelovanje u likvidaciji Pukanića i Franjića, mjesec dana prije ubojstva Pukanića u Crnoj se Gori našao s Kardinalom, a u društvu im je bio i zloglasni Radojica Božović-Rajo, bivši pripadnik Ulemekovih koljača Crvenih beretki. Ovdašnjoj javnosti poznat i kao nekadašnji kapo FK Zeta, koji je iz crnogorskog nogometa najuren nakon što je sucu utakmice prijetio da će mu odrezati uši. Kao i jedan od sudionika pijanke koju je Zdravko Mamić organizirao za ljude iz srpskog nogometa kad su u Beogradu igrali Srbija i Hrvatska 2013. godine.
Matanića još jedna epizoda veže direktno s Bugarskom, naime 2004. godine je skupa s još 11 Hrvata završio na Interpolovoj tjeralici na traženje te države. Teretilo ih se da su došli u Bugarsku i za račun naručitelja organizirali ubojstva. Jedan dio njih je odležao u zatvoru kraće vrijeme, a kao razlog zaustavljanja progona iz bugarskih krugova je objašnjavano da su bili bliski s Bojkom Borisovim, koji će nakon toga postati važna politička figura i premijer u tri mandata.
Najlošije iz te grupe 12 žigosanih prošao je Zagrepčanin Ivan Može. Njegova glava pronađena je odrubljenom 2007. godine uz prugu u Bugarskoj. Uz Roberta Matanića za sudjelovanje u ubojstvu Pukanića osuđeni su iz te bugarske grupe još i Luka Matanić i Amir Mafalani. Sam Robert Matanić iz bugarskog je zatvora izašao šest mjeseci prije nego će bomba ubiti Pukanića i Franjića. Prema domaćem tužiteljstvu tih je šest mjeseci iskoristio da bude zagrebački organizator ove likvidacije.
Za sada nema nekih dodatnih dokaza koji povezuju Bozarova sa samim sudjelovanjem u ubojstvu, iako kako smo naveli, hrvatski policijski i pravosudni aparat ustvrdio je kako je ona isplata 780.000 eura direktno vezana na likvidaciju Pukanića i Franjića. Hoće li ovi novi podaci potaknuti pravosudni aparat da se ponovno angažira ostaje za vidjeti. Na upite portala Oštro hrvatske institucije za sada ništa nisu kazale. Sada se doduše postavlja pitanje i same motivacije ovog atentata. Naime, radna verzija do sada je bila kako je Joca Amsterdam platio organizaciju, a iz kruga bliskog Pukaniću tvrdilo se da se radilo o osveti crnogorske duhanske mafije. S pojavljivanjem ove bugarske veze i te se teze sad moraju preispitati.
