Svašta se čovjek u Hrvatskoj navikao vidjeti i doživjeti. Svakvih čudesa vidjesmo i doživjesmo, ali evo ovo što smo morali gledati s roditeljima odgajateljima nešto je što nadilazi sve do sada viđene kategorije. Odvratno do granica fizičke boli.
Dakle, godinama trenutačna vlast odbija da odgajatelji imaju padobran nakon smrti djece, da nisu u nužnosti drugi dan nakon smrti tog djeteta za kojeg se brinuo da mora na burzu rada. Potpuno van svake pameti je da to pod normalno nije uvedeno, to je pitanje bazične ljudskosti. Ma, čak ne ni ljudskosti, nekako mislim da bi se i u životinjskom svijetu to reguliralo.
Ali ne, HDZ godinama odbija takav normalan, ljudski potez, a kulminaciju smo imali posljednjih dana. Gdje je 76 nemilosrdnih gadova glasovalo protiv takvog prijedloga, iznoseći pri tome stavove koji su degutantni, neljudski i za ozbiljan posjet psihijatru koji treba ustanoviti ima li tu tragova teške psihopatije. HDZ i njegovi saborski trabanti, etno poduzetnici i drugi prodavači guzice za dvije fotelje pomaknuli su granicu političke odvratnosti do neslućenih visina. Zapravo nije jasno može li gore od ovoga. Mozak kaže da ne može, domaće iskustvo govori da ne brzamo.
I uopće mi ne pada na pamet pisati što su sve ti nemilosrdni gadovi pričali prošlih dana, kako bi opravdali to što ucviljene roditelje gaze. A onda ih je 48 sati nakon toga vrhovni AP našamarao. Ide naknada, ne šest nego i deset meseci nakon smrti, jer je eto on to zaključio tako. Doslovno dodatno psihopatizirajući one svoje profesionale dizače ruku u Saboru, stvarajući dodatno dojam psihopatije kod istih, evo ni njihov šef se ne slaže s onim monstruoznostima koje su pričali.
Jednog dana netko će se usuditi napraviti psihopatološki profil premijera AP. Možda čak bude trebalo i procesno, tko to zna u hrvatskim prilikama, gdje zvijezde padaju brže nego što se uspinju. No, do tada samo možemo pretpostavljati da bi test ličnosti otišao daleko daleko u narcističke vode. Potreba za grandioznosti, priznanjem, dominacijom i superiornosti jednostavno izvire iz premijera, a to su temeljne odlike narcisa.
Koji sada u tom svom samoljublju smatra da je sve u redu, dati će tih deset mjeseci i šta se sad im a više pričati o tome, osim da se pohvali premijera. Zaboravimo sranja njegove stranke u Saboru. A zapravo je sve ovo dokaz da smo u teškoj banani. Jer imamo u Saboru 76 dizača ruku koji će zbog beneficija pojesti i govno i debilizmima braniti ono za što i sami znaju da je glupost. Onda će pojesti još jedno kad im šef kaže da nije točno što melju i da će biti drukčije. Dakle, moralni patuljci. A na čelu im je osoba koja misli da sve zna najbolje, pri tome ne pateći nešto previše od empatije. Dobro se mi i držimo kakvo je stanje u politici…
