Baveći se ovim poslom već predugo vrijeme, čovjek često ima prigodu reći ili napisati – eto, vidite da sam bio u pravu. Barem bi to bilo tako kad bi svijet funkcionirao kako treba, što jednostavno nije slučaj, a posebno ne u našoj tužnoj hrvatskoj stvarnosti.
Izjavu je objavio Index još prekjučer, ali nama je u fokus došla na jučerašnji praznik, u poslijepodnevnim satima posrednim putem. Autor je Kruno Jurčić, a tema je razvoj mladih igrača u hrvatskom nogometu:
“Drugi problem je prelazak iz juniora i seniora, ali to je stari problem kojim su se ljudi bavili. Zdravko Mamić je tu izmišljavao svašta poput druge momčadi, Sesveta pa na kraju i suradnje s Lokomotivom. Ta suradnja nije bila legitimna jer je Lokomotiva bila u istom rangu natjecanja, ali ideja je bila dobra jer su iz nje izašli neki Brozović, Badelj, Ivanušec i brojni drugi igrači.”
Dakle, da se razumijemo, za razvoj mladog igrača nema boljeg projekta od nekog poput projekta Lokomotive.
Mali problem je ta činjenica koju Kruno ovlaš samo spominje – nelegitimna je.
I sad svi mi koji smo na to upozoravali imamo osjećaj kao oni likovi iz crtića s magarećom glavom, jer nema baš nikakve pobjede u tome, naime znali smo mi da smo u pravu i bez potvrde Krune Jurčića, ali baš nikakvog osjećaja zadovoljstva nema, jer kad kažete da je to sve skupa bilo samo za dobrobit jedne sitne grupe ljudi, a ne za dobrobit hrvatskog nogometa, dobit ćete navlaš iste odgovore kao kad ste u ono vrijeme govorili da je ta suradnja nelegitimna – da ste kmečavac, da mrzite sve hrvatsko, da ste orjunaš i sve što već ide…
Pa će vam za koju godinu priznati i to, ali i dalje će stanje ostajati isto, nitko se neće odreći privilegija ili prednosti koje je zaradio, vama će se i dalje rugati da ste kmečavac, i dalje ćete biti outsideri, dok će se oni častiti i gostiti po svijetu kao veliki sportski ili medijski znalci.
I karavane će prolaziti, jurčići, čačići i slični će zavijati nakon što su odradili svoje dionice, politički podobni će uzimati pare i dobivati nagrade i titule, a mi ćemo i dalje uporno lajati.
Na mjesec, sve nam se češće čini.
