Izašli su ovih dana podaci Eurostata o inflaciji po članicama EU, Hrvatska je na respektabilnom drugom mjestu u ovoj kategoriji, samo je Slovačka “bolja” za par decimala postotnog poena. Ukratko, inflacija buja, u stvarnosti bi bila i veća da cijene struje i plina nisu zamrznute. No, na kraju će biti mala vajda od toga, HEP s ovim smrzavanjem te kriminalom koji je očigledno duboko ukorijenjen u energetskom sektoru imat će gubitke koji će se ponovno morati pokrivati iz zajedničkog proračuna.
Prosječnom čovjeku zapravo podaci Eurostata nisu ni trebali, svakak posjeta trgovini uzrokuje iščuđavanje, cijene pokazuju ogromnu upornost u svom rastu. Košarica je sve manja, a na globalnom planu bilo bi i gore da turistička sezona ponovno nije bila bar dobra te tako namaknula dodatna novčana sredstva u fiskalnom sustavu.
S naknadnom pameću može se kazati kako politika nije bila spremna za konverziju na euro, odnosno da nije postavila čvrste osigurače koji bi trebali zaustaviti bujanje cijena i nered u platnom sustavu. Građani su zapravo bili spremni, u Hrvatskoj je već desetak godina euro bio neslužbena valuta. Oglasnici nekretnina odavna uopće ne stavljaju cijene u kunama, euro je u turizmu bar šest-sedam godina glavna valuta, kad ste uopće čuli da netko govori kako noć u apartmanu košta 750 kuna? Tako da sam prelazak nije problem, nego ono što se dogodilo nakon toga, pogotovo u trgovinama.
Najgora stvar je da na vidiku nema neke pametne politike koja bi mogla obuzdati inflaciju. Iz Vlade se sada čuju pozivi prema Narodnoj banci da pomogne, no činjenica je da guverner i njegova ekipa, u kojoj je i nekadašnji ministar gospodarstva koji je radio na svemu ovome, zapravo imaju zavezane ruke. U euro zoni smo, nacionalni sustav malo toga može napraviti, ne može se više štampanjem ili ne štampanjem novca regulirati zbivanje. Niti HNB samostalno može odlučivati o kamatnim stopama.
Nekog gospodarskog poteza također nema na vidiku, dojam je da HDZ-ova Vlada igra na ono “pusti vodu na livadu” uz nadu da će se stvari popraviti same od sebe. Pomalo se kroz izjave i tekstove medija bliskih njima pokušava urgirati prije svega na trgovačke lance. Što je generalno alibi potez, slobodno tržište je takvo da malo toga može država napraviti privatnim poduzećima. Može se eventualno staviti kakav porez na ekstra profit, no vjerujte, njega bi se na kraju izreguliralo dodatnim poskupljenjima. Uz sve to, zabranom rada nedjeljom Vlada je dala dodatni argument trgovinama da drže visoke cijene, izbili su im zaradu jednog dana u tjednu. A za sad je od toga profitirala INA, ponovno zanimljive veze s energetskim sektorom.
Dojam je stoga da smo u nekom vrtlogu koji stalno vuče prema dolje, a mi samo uzvikujemo da trebamo pomoć. Za kraj treba spomenuti jednu stvar, a to je da HDZ-u u neku ruku i odgovara visoka inflacija. Jer u ovakvom potrošačkom društvu, što Hrvatska jeste, inflacija generira povećavanje BDP-a. Jednostavna je računica, više novca koji se troši zbog skupljih artikala na kraju znači da raste i taj famozni BDP. Iako prosječan čovjek od toga nema ništa. Ali će Vladi svakako pomoći da gradi svoju sliku paralelne stvarnosti, u kojoj je u Hrvatskoj med i mlijeko. No, pitanje je što će biti kad dodirnemo dno onog spomenutog vrtloga. Činjenica da smo u euro-zoni ipak će omogućiti da do toga ne dođe neko vrijeme, tako da netko može imati dojam kako ovi trenutni na vlasti samo nastoje održati ekonomiju na površini do izbora dogodine. A poslije toga – vidjet ćemo.
