Hajduk je potpisao sponzorski ugovor s Lukoilom Hrvatska i to je izazvalo pristojnu buru u medijima te na društvenim mrežama. Jasno da nikome tko prati rat u Ukrajini ne može biti pretjerano drag ovakav manevar, koliko god novca donosio i koliko god formalno bila hrvatska firma u vlasništvu švicarske tvrtke. I koliko god čak i ruski Lukoil ne bio pod sankcijama Europske unije. Ma i koliko god Lukoil bio jedina velika ruska firma koja je izrazila neslaganje s ratom još u veljači 2022. godine, zbog čega je čelnik kompanije imao nesretan slučaj koji ga je koštao života.
Nije nešto za hvaliti se, ali jasno da će navijači Hajduka pregrmiti to zbog novca koji je tvrtka donijela Hajduku. Tim prije što zbog političkog utjecaja Ina nije željela ući u sponzorstvo, a Petrol kao drugi veliki naftni igrač na domaćem tržištu je u razmiricama s hrvatskom državom te kao takav očigledno nezainteresiran za veća sponzorstva.
Dakle, Hajduk je potpisao ugovor i to je diglo buru, iako eto dio novca koji Lukoil Hrvatska ima samo će promijeniti vlasnika i neće ići na njihov račun. No, ta je bura još jednom dokazala domaće licemjerje, jedan čest sport u ovim krajevima, pokazujući da je možda i veći problem da Hajduk dobija neke novce, nego bilo što drugo. Čast iznimkama koje se od starta sukoba zalažu za potpune sankcije Rusiji.
A gdje se vidi licemjerje? Pa u tome da nitko od tih bukača proteklih dana nisu rekli “a” posljednjih godinu dana iako hrvatske tvrtke naveliko posluju s Rusima. Čak i javno, a neki podaci poslije će pokazati i da ima zaobilaženja sankcija. No, to do sada nikome nije bio problem, ni medijima niti “influenserima”. Krenimo redom, rekao bi jedan dobar novinar.
Prije svega, većina kontinentalne Hrvatske prošlu se zimu grijala na ruski plin, a i u ovom ga trenutku troše za tuširanje ukoliko imaju plinske bojlere. Najveći opskrbljivač sustava toplana je PPD, PPD je 2017. godine potpisao desetogodišnji ugovor s Gazpromom o nabavci plina. Koliko se može naći iz javnih podataka, taj je ugovor još bio konzumiran krajem jeseni prošle godine. Doslovno nitko nije dovodio u pitanje taj ugovor, nego se samo dogovaralo kako još i povećati zalihe plina. O samom odnosu PPD s Rusijom, odnosno Gazpromom, trebalo bi pisati poseban tekst, radi se o tvrtki koja je u manje od 15 godina s prihoda od pet i pol milijuna eura došla do 4,4 milijarde eura. Neki drugi put o tome.
No, bilo bi nefer samo spominjati PPD, kad se recimo može i Tankerska plovidba. Kojoj je prihod 2021. godine bio 80 milijuna eura, a 2022. godine 290 milijuna eura. Preko tri i pol puta više. I jedan dio tog povećanja su zaradili prijevozom nafte iz Rusije. Legalnog, da ne bude zabune, za sada nema podataka da sudjeluju u onim famoznim kratkim pretakanjima u nekim lukama kako bi nafta dobila oznaku druge države. Dapače, i u ovom trenutku Tankerska plovidba prevozi naftu iz Rusije.
U noći s 3. na 4. kolovoza Ukrajinci su morskim dronovima napali rusku luku Novorosijsk. Samo četiri dana prije tanker Olib Tankerske plovidbe isplovio je iz te luke s ruskom naftom prema Trstu. Financial Times ne tako davno pisao je kako je Trst jedan od hubova za rusku naftu, odakle Transalpen naftovodom ide u Njemačku u dvije rafinerije u vlasništvu Rosnefta Njemačka. No, nitko u Njemačkoj, a bogme ni u Hrvatskoj nije javno nalazio zamjerke ovom poslu, dapače, domaći mediji hvalili su poslovne rezultate Tankerske plovidbe.
Uz ove poslove koji su legalni i koje nikog nisu tjerale na kritiku do sada, galamu ne izazivaju niti statistički podaci koji vrište kako postoje firme koje zaobilaze i sankcije. Radi se o izvoznim podacima. Prije svega, treba kazati da je izvoz iz Srbije u Rusiju, koji nikad nije bio malen, skočio za preko 50 posto u 2022. godini. Intrigantno, skoro isti postotak je i lanjski porast izvoza iz Hrvatske u Srbiju. Koji isto nikad nije bio malen. Onaj tko misli da se na ovaj način nije zaobilazilo sankcije Rusiji načisto je minimalno naivan. Izvezi u Srbiju formalno, špeditersko poduzeće iz Srbije samo prosljedi robe u Rusiju.
I za kraj, još jedan spektakl, iako bi vjerojatno do jutra mogli nabrajati ovakve situacije kad bi i manje tvrtke uzeli u obzir. Ali, svaki put kad u Konzumu kupite jaja i napolitanke vi na neki način sponzorirate Rusiju. Fortenova grupa, tvrtka nastala kako bi se spasilo posrnulo carstvo Todorićevog Agrokora u relativnom je vlasništvu ruskih banaka, ponajviše Sberbanke. Koja jeste pod sankcijama EU-a. I kad kažemo relativnom, mislimo da im nedostaje manje od jedan posto za natpolovično, prema podacima sa stranica same Fortenova grupe. Jeste li vidjeli ikoga da kritizira suradnju Dinama s Jamnicom, jedne od tvrtki iz kontigenta Fortenove? Jer ipak je to ruski kapital na koncu? Ne mučite se, niste.
Za kraj, još jednom, ovaj tekst nije namjenjen relativiziranju Hajdukovog poteza. Ja da sam na čelu kluba nikad ne bih potpisao ovaj ugovor. Ali isto tako da sam na čelu države bih zabranio Tankerskoj plovidbi i PPD-u poslovanje s Rusijom, a sve ono što njihove tvrtke imaju u Hrvatskoj nacionalizirao. Jer Putinovu Rusiju držim najvećom opasnosti Europi još od NSDAP-ovog osvajanja vlasti u Njemačkoj. I da se zbog toga jednog dana na Baltiku ili u Poljskoj ne bi trebao aktivirati članak pet Povelje NATO-a smatram da bi bolje bilo ekonomski natjerati Rusiju na uzmak i promjenu političke vlasti. No, svjestan sam realpolitike, da dobar dio Europe sankcijama pristupa s figom u džepu, velikom figom. Medijski problem je samo kad se ta figa dira Hajduka.
