Gordan Grlić Radman, osim što zarađuje na zbrinjavanju životinjskih ostataka je hrvatski ministar vanjskih poslova. Šef diplomacije. Šef mu je Andrej Plenković, u medijima koji vole šarene stvari proglašen utjecajnim u evropskim kuloarima.
Ove godine je, lako je provjeriti po izjavama koje je gotovo u svakoj prigodi davao hrvatski šef diplomacije, barem onaj formalni – jedan od glavnih fokusa hrvatske vanjske politike bilo guranje BiH prema EU i cijele godine se lobiralo prema otvaranju pristupnih pregovora za naše najbliže susjede.
Jučer je otvoren taj proces za Ukrajinu i Moldaviju, a Bosna i Hercegovina je ostala čekati u predvorju. “Dok se dodatno ne uskladi”.
Da se razumijemo, malo što je bezveznije i licemjernije od evropskih “pravila”, jer jasno je da je uvijek riječ samo o nečijoj dobroj volji, ništa BiH nije manje spremna ni uređena no dvije zemlje s kojima se pregovori otvaraju, i bjelodano je sve to skupa samo i isključivo politička poruka, ali tim više je ovaj očiti neuspjeh hrvatske vanjske politike doista kolosalan.
Mjesecima je Grlić Radman najavljivao otvaranje pregovora s BiH do konca ove godine, nagovarao druge ministre na to, radio trilaterale, okupljao neformalne grupe a na koncu smo došli do toga da je stvarni šef hrvatske diplomacije, odnosno stvarni šef svega u Hrvatskoj jučer važno najavio da će se o tome raspravljati – u ožujku sljedeće godine.
I nije to strašno, koji mjesec više-manje, ali AP je uobičajeno puno diplomatičniji od GGR, nije najavio to na način da očekuje da će se pregovori otvoriti, nego će se o tome raspravljati.
Stvar je u tome da je hrvatska inicijativa zapravo gromko prdnula u čabar što bi se reklo u Bosni, jer baš o političkom utjecaju je riječ. Jasno je na primjeru Ukrajine da su priče o usklađenosti, spremnosti i slične šarene laže samo izgovor u rangu dječjih opravdanja i da je riječ uvijek i samo o političkoj odluci za koju netko lobira i koja nekome odgovara.
Kad čovjek malo razmisli, možda bi Bosni i Hercegovini bilo pametnije pronaći nekog malo sposobnijeg mentora za guranje prema evropskim integracijama.
Naravno, ako to uopće žele, nije ni ta opcija isključena; da su se vezali uz hrvatsku pomoć baš zato da se ne moraju sad previše bakćati oko svega toga.
