Iz tjedna u tjedan, iz dana u dan se potvrđuje koliko je Hajduk iznad svega ostalog što se sporta tiče u ovoj zemlji.
Evo, ako pogledate današnji medijski ciklus, važnija je vijest o tome kako neki navijači Dinama rade spačke s Hajdukom, nego kako su proslavili titulu vatrometom u Zagrebu. Na svjetskoj razini, opet se ponovio slučaj da netko negdje nešto proslavlja i slavi, a svjetski mediji to garniraju snimkama vatrometa u Splitu, bilo na stoti rođendan Hajduka, bilo na sedamdeseti Torcidin.
Najnovije je tako nešto objavio ni manje ni više nego američki Fox, koji doduše nije nešto relevantan medij što se činjenica tiče, ali je i dalje jedan od najutjecajnijih, ako ne i najutjecajniji u Americi. Objavili su onu snimku snimljenu iz automobila na Sućidru, i napisali – nestvarne scene iz Napulja nakon osvajanja titule. Možete to vidjeti ovdje.
O svim onim vijestima kada neki bivši igrač Hajduka zabije gol u nižerazrednom natjecanju u Indoneziji, ali naši mediji to objave, jer znaju da će naslov u kojem piše – pogledajte kako je bivši igrač Hajduka zabio – kliknuti puno ljudi.
I kada čovjek koji je menadžer osamdesetak igrača, koji je radio i najveće transfere u Evropi da intervju talijanskim novinama pa priča o Brozoviću i Barceloni, o Kramariću, o tome gdje će Šutalo, dotakne se najvrućih pitanja u evropskom nogometu – spomene da je “sve moguće“ kada je upitan je li moguće da Livaja jednom opet zaigra u Serie A, imamo potres na hrvatskoj medijskoj sceni.
Toliki da čovjek mora nazvat novinare sam i objasniti tu rečenicu, koja je ionako svakome bila jasna.
I puno toga još ima – nema medija i javne osobe koja nekad ne iskoristi tu magiju Hajduka da bi povećao prodaju, klikove ili se stavio u fokus javnosti.
Samo ljudi koji vode Hajduk često puštaju da sve to ide svojim tokom i baš često zaborave kako se ta magija i ta veličina može iskoristiti.
Već sam pisao kako imam dojam da se u Hajduku zadnjih godina sve vrti oko rezultata prve momčadi. I dobro je to, na tome mora biti apsolutni fokus u nogometnom klubu.
Ali da rezultat prve momčadi generira narativ oko najvažnijih tema – to doista nema baš nikakvog smisla. Za početak, između ostalog zato što (sad ćete popizdit, ali ja to doista tako mislim) rezultati prve momčadi uopće nisu tako katastrofalni, tj. potpuno su na razini realnih očekivanja. Par bodova više bi bilo u redu, ali i dalje bismo bili drugi.
Za više je trebalo pobijediti Dinamo onoliko puta koliko je Dinamo pobijedio nas, a kada se uzme vrijednost dvije momčadi, jasno je da je to vjerojatno i nerealno za očekivati. Doduše, dogodilo se to lani, ali se izgubilo nešto bodova po putu, a o onima koji su se izgubili na čudne načine – Hajduk je šutio.
Ove godine je izgledalo kao da će Hajduk napokon iskoristiti svoju veličinu, pa zagrmjeti oko nekih stvari, vidjeli smo par objava na društvenim mrežama, a onda je prva momčad napravila tri kiksa i sve je stalo.
I znam da se ponavljam, ali veličina Hajduka ne leži u veličini prve momčadi, a posebno ne u njenim rezultatima.
Jer da nije tako, ne bi više Dinamovaca došlo na Poljud slaviti tristosedamdesetu titulu u nizu, nego što ih je u prosjeku bilo na prethodnih tristošezdesetdevet u Mordoru.
Hrvatski nogomet bez Hajduka ne postoji. To je činjenica koje su svi svjesni. Bilo bi dobro da to shvate i čelnici Hajduka i da se napokon tako i postave.
