Lukša Jakobušić je na mene do sada ostavio dobar dojam, jer pokazao je da razmišlja drugačije od svojih prethodnika, ali jučer me je, moram priznati, dobro iznervirao kad je podsjetio na svoje prethodnike najavama o tome kako će Hajduk igrati na Starom placu.
Da se razumijemo, Hajduk polaže svako moralno pravo na stadion koji su mu darovali splitski težaci, a on ga se odrekao da bi se preselio na Poljud, a onda u onoj velomišćanskoj zavrzlami zapravo ostao bez vlasništva.
Međutim, imali su i Ivan Kos i Marin Brbić pravo kad su najavljivali kampove, ali problem je što Hajduk za graditi bilo što – nema novaca.
I obećavati takve stvari tako olako je za moj ukus ipak poprilično besmisleno.
Još prije nekoliko godina napisao sam članak u kojem sam obrazložio kako grad Split ima ogroman moralni dug prema Hajduku, a samom gradu nasušno nedostaje strategija razvoja sporta, a posebno sportske infrastrukture.
Kako je taj članak objavljen na portalu koji više ne postoji, ponoviti ću osnovne teze iz tog teksta, a odnose se na mogućnosti grada Splita i brigu za sport koji je jedna od temeljnih vrijednosti koje ovaj grad ima.
Doduše, ni grad baš ne pliva u novcima, ali za razliku od Hajduka može do njih doći pametnim strateškim planiranjem, uz pomoć države i Europske unije.
Ideja iz naslova koju sam napisao će većini Hajdukovaca zvučati doslovno blasfemično, ali moje skromno mišljenje je da je to najlogičniji potez, a što se blasfemije tiče, nemojmo smetnuti s uma da je Hajduk sedam desetljeća igrao na svojem stadionu, koji je bio njegovo vlasništvo, da su njegovi korijeni tamo, a da se onda preselio u poljudsku isušenu močvaru, a koliko god se mi u zadnjih četrdesetak godina vezali uz taj stadion, svako vrijeme nosi svoje, i više je nego jasno da je tim preseljenjem Hajduk zapravo izgubio puno, prvenstveno onu prisnost nogometnog stadiona bez atletske staze.
Poljud je atletski stadion, prekrasan i savršen za atletiku, a i za druga događanja kao što su festivali i koncerti.
Bilo bi šteta, a i vjerojatno užasno skupo pokušati ga pretvarati u moderno nogometno zdanje, grad Split bi pametnim strateškim ulaganjem i planiranjem tamo mogao organizirati lijep broj događanja na Poljudu – od atletskog mitinga, kandidaturama za kontinentalna i svjetska prvenstva, pa do velikih koncerata i festivala.
U međuvremenu, Park mladeži koristi atletski klub i jedan propali niželigaš. Mislim da se ni ASK ni RNK Split ne bi puno bunili kada bi ih se preselilo na Poljud – npr. da ASK koristi stadion, a da se za Splita sadašnji pomoćni teren malo uredi i privede svrsi za igranje nogometa na potrebnoj razini.
A na prostoru Parka mladeži bi grad mogao sagraditi pravi moderni nogometni stadion, sa svim popratnim sadržajima, hrpom podzemnih garaža, vjerojatno i dobar broj komercijalnih sadržaja, a pametnom strategijom bi od toga koristi imali i grad i Hajduk.
Naravno da i projekt Starog Placa ima smisla, ali smatram da je Nada svojim dugogodišnjim uspjesima zaslužila ostati tamo.
Da se razumijemo, preduvjet za ovako nešto je jedna dugoročna strategija, koja bi uključila sve aktere, koji bi morali zatomiti svoje kratkoročne interese, a posebno one privatne ili sitno političke i postići konsenzus oko toga.
Svaki sportski klub uključen u priču bi trebao biti spreman žrtvovati nešto u nekom trenutku, ali pametnim planiranjem profitirali bi svi. Političari bi trebali zatomiti potrebu minirati političkog suparnika, pa bi oni iz oporbe trebali biti spremni da netko tko je tad na vlasti prereže neku vrpcu, a isto tako bi onaj koji reže vrpcu trebao biti spreman podijeliti zasluge sa svima, baš zato da napokon dobijemo nešto smisleno i dugoročno isplativo u ovom posvađanom gradu.
Hoće li se to dogoditi?
Vjerojatno neće, ali neće se ni dogoditi da će Hajduk igrati europske utakmice na Starom placu, budimo realni.
