Sve ono zviždanje u Spaladium Areni preksinoć zapravo je samo nastavak “ljubavi” Splićana i premijera Andreja Plenkovića. Radi se o nečemu što sad već godinama traje, Plenković je nekako postao ličnost koju veći dio Splita ne voli pretjerano. Uostalom, nije neka velika tajna niti da dobar dio splitskog HDZ-a nije oduševljen njegovim odnosom prema Dalmaciji i Splitu, koje doživljava nekako politički podanički. S jednim gubernatorom za upravljanje.
No, prvi pravi izljev nezadovoljstva Splita, premijer je imao još u rujnu 2016. godine kad su na predizbornom skupu HDZ-a svoj nastup imali i Torcidaši. Sa strane su uz policijske snage dostojne HDZ-a skandirali “Izdaja, izdaja”, “Zakon o sportu”, “Vi ste Orjuna”, “Jebo vas Mamić”, “Ivo Sanader”, “Jakove ne daj se”, “Gazi gazi lopove”… Poseban tretman dobio je i Milan Kujundžić kome se skandiralo “Čobane, čobane”.
Prosvjed je završio mirno, Torcidaši su se nakon govora Andreja Plenkovića samo okrenuli i otišli. Plenković je tvrdio da ga to ne smeta, da se radi o demokraciji i pravu govora i da je sve u redu. Kasnijim odnosom prema Splitu čini se kako nije bilo u redu i da je tada zamjerio neke stvari ne samo Torcidi nego i cijelom gradu.
Potpuna eskalacija ovog hladnog odnosa nastupila je niti godinu dana kasnije, nakon velikog splitskog požara. Koji je bio kakav je bio, kod kog su stvarno građani bili oni koji su obranili grad, a kad je sve stavljeno pod kontrolu, pojavio se Plenković i izrekao ikonsku rečenicu kako je požar bio atraktivan. A nakon toga je dodao da nije bilo stihije i da se sve događalo kako se trebalo, što se tiče obrane od požara.
Inače, nakon tog požara promijenila se taktika zračnog gašenja, sad je cilj u samom začetku požara poslati što jače zračne snage kako bi ga uništili u začetku, a samu vatrenu stihiju ondašnji zapovjednik eskadrile kanadera i vjerojatno ponajbolji pilot protupožarnih aviona na svijetu Davor Turković nazvao je “majkom svih požara”, najtežim koji je gasio. A po noći su grad spasili sami građani, benzinske su doslovno branjene na prilazima. Tako da nije bilo atraktivno i nije bilo nestihijski. Splićani su zapamtili tadašnji premijerov arogantan stav.
Ipak, sve je kulminiralo na posljednjim gradskim izborima, kada je Plenković zbog neizbora njegovog kandidata faktički Splićane okarakterizirao nenormalnima. Premijer koji ima nešto autoritarno u sebi i koji vlada više kancelarski nego premijerski time je izašao izvan okvira normalne političke komunikacije, a takve uvrede Split pamti.
I onda se odradi doček kakav je bio preksinoć u Spaladiumu. U kojem nije bilo valjda jednog pripadnika Torcide, ne može se na njih prebaciti nikakvim spinovima ovo. Publiku je činio nekakav splitski srednji sloj, reklo bi se đir s vaterpola, nije to ekstremna publika. Svog gradonačelnika su dočekali pristojnim aplauzom, ništa spektakularno, nego po bontonu. Poznatog vatroljubca Blaženka Bobana se ignoriralo uglavnom, a onda je došao Plenković. Koji je počašćen zvižducima koji zasigurno nadmašuju one Tuđmanu 1993. godine na Poljudu zbog stvaranja lopovskog projekta Croatia, kojem su u međuvremenu promijenili ime. A to je stvarno uspjeh, složit će se stariji koji se sjećaju toga.
Sada se nadamo samo da policija neće krenuti uhićavati ovih par tisuća ljudi iz Spaladiuma. Jer, kad se prođe kroz Google, može se vidjeti da je u posljednjih pet godina policija bar pet puta uredovala zbog prosvjeda protiv Plenkovića. U jednoj situaciji samo zbog objave na društvenim mrežamam da ga treba dočekati s pomidorama. Autoritarni vođa zapravo ne voli kad se prosvjeduje protiv njega, Torcidu 2016. godine je morao istrpiti jer bi policijsko reagiranje stvorilo općenarodni ustanak, takva je atmosfera bila.
No, s druge strane, odnos prema Torcidi od tog dana je takvi da se ove godine na navijače najurednije pucalo iz vatrenog oružja, a MUP spremno prikriva zločince iz svojih redova i Vlada s time nema problema. Možda je splet okolnosti, a moža i nije, vrag će ga znati.
Na kraju, simpatično je bilo gledati i reakciju medija. I dok je većina lokalnih zviždanje smatrala najvažnijom pričom, što i jeste, nema urednika s dvije daske u glavi kojem ne bi bila, neki kao da nisu zamjetili ništa. Uključujući i nekad medijski ponos Dalmacije, ali detaljnim pregledom da se ustanoviti kako veliki tiskani mediji općenito su imali gluhe na zadatku. Jer od svih dnevnih novina, koliko se može ustanoviti pregledom Googlea, samo su 24 sata izvjestila o izviždanom premijeru. Isprika ako smo skupa s Googleom propustili spomenuti nekog. Onda se svi čude kao pura dreku kad im padaju tiraže na razinu koja je jadna te rade restrukturiranja. Kao da će im restrukturiranje vratiti sluh.
Nastavlja se “ljubav” Plenkovića i Splita. Završit će odlaskom Plenkovića s vlasti, jer sve su se vlasti do sada promijenile, a Split je ostao tu na poluotoku. Sad i izvan njega.
