Hajduk je danas objavio cijene pretplata za narednu sezonu, a na društvenim mrežama, a i u nekim medijima se povela rasprava oko toga je li poskupljenje u odnosu na prošlu sezonu opravdano ili nije.
Za početak informacija da će prodaja početi za deset dana, u ponedjeljak, 11. srpnja u 8 sati. Za sve pretplatnike iz protekle sezone staro pretplatničko mjesto će biti rezervirano do četvrtka 21. srpnja u 23:59 sati. U slučaju da pretplatnik ne obnovi sezonsku ulaznicu do tada, mjesta će biti puštena u slobodnu prodaju.
Rasprava o skupoći bilo čega u ovoj zemlji je jako teška i unaprijed rastužuje svakog tko razmišlja o svijetu oko sebe, ali na koncu radi se o subjektivnoj kategoriji.
Ono što mene već desetljećima na osobnoj razini užasno nervira je činjenica da Hajduk svoje pretplate naziva „godišnjim ulaznicama“, a one ne vrijede za sve utakmice u sezoni. Činjenica je da Hajduk ne zna koliko će utakmica odigrati u Europi i da je shodno tome teško odrediti cijenu, ali onda se te pretplate (koje ionako svi tako zovu) mogu zvati „godišnja ulaznica za domaće utakmice“.
Isto tako, poslovno bi bilo odrediti neku cijenu i onda svoje vjerne korisnike nagraditi s tih četiri, pet ili (u nadi je spas) više utakmica.
Oni najvjerniji će se za Hajdukove pretplate ako treba i zadužiti, stvar je prioriteta, ima ljudi koji se ni određenih otrova poput cigareta ne odriču, pa mjesečno troše na taj otrov količinu novca za koju mogu kupiti Hajdukovu godišnju pretplatu za zapadnu tribinu.
S druge strane, nekim ljudima je i ulaznica za teatar koja se može ponekad kupiti za manje od 50 kuna – preskupa, jednostavno zato što ih teatar – ne zanima.
Hajduk na koncu – živi od svojih navijača, a najtočnije je da živi od njihovih novaca. Surova je to, kapitalistička stvarnost, a u kapitalizmu je sve stvar procjene zakona ponude i potražnje. Nije sporno da Hajdukovi navijači idu preko svojih (financijskih) mogućnosti – od članstva, kupnje licenciranih proizvoda, donacija za otkup dionica, ulaznica, pa do onih koji redovito i na gostovanja idu.
I stvar je zapravo dosta lako ocijeniti i ovu Hajdukovu procjenu će se moći ispravno valorizirati onda kad vidimo koliko je pretplata uspio prodati.
Ukoliko broj pretplatnika premaši lanjsku, rekordnu sezonu po broju prodanih pretplata, svaka daljnja rasprava će biti izlišna.
Ukoliko zbog cijene pretplata osjetno padne broj vlasnika istih, onda će se unutar kluba vjerojatno preispitivati ispravnost ovakve odluke.
Ono što nije nevažno spomenuti je činjenica da je pretplata još uvijek puno isplativija od kupnje ulaznica (o samim benefitima izbjegavanja onih „legendarnih“ gužvi kod kupnje ulaznica neću ni početi), jer s uključenim članskim popustom, zapravo je riječ o gotovo 50 postotnom popustu, a kako se pretplata može kupiti na rate, nije riječ ni o jednokratnom velikom trošku.
E sad, je li Hajduk trebao možda ranije komunicirati ovo poskupljenje, najaviti kroz neke izjave članova uprave, spomenuti razloge – apsolutno jest i tu je Hajduk pogriješio.
Moja isprika ako ja to nisam primijetio, ali utvaram si da poprilično pratim sve što se objavljuje oko samog kluba, pa mislim da se stvarno to trebalo malo drugačije napraviti.
Nije sporno da su Hajdukovi navijači poprilično razmaženi, posebno oni s društvenih mreža, ali i na to se treba paziti, u takvom vremenu živimo.
A na koncu, kako piše u naslovu ovog članka – zlata vridi, pa valjda mora i koštati. Prošlogodišnji je to slogan, a ostaje samo nada da će se na utakmici 36.-og kola protiv Šibenika svaka kuna uložena u kupnju pretplate isplatiti.
