Splićani su jučer izašli na izbore, a u samoj najavi istih smo slikovito pokazali jedan od osnovnih problema nerazumijevanja dinamike istih van samog grada.
Problemima samog Splita nacionalni mediji pristupaju toliko površno da je valjda normalno da u jednoj od udarnih emisija javne televizije, kao ilustraciju sučeljavanja splitskih gradonačelničkih kandidata dobar dio emisije drže fotografiju – Supetra na Braču. Što reče naš glavni urednik; Supetar – Sućidar, Irak – Iran, sve je to slično.
Prva činjenica koja upada u oko je slaba izlaznost birača, ali ne treba smetnuti s uma da je termin izbora zapravo birala vlada, pod čijom je ingerencijom raspisivanje lokalnih izbora, kod nekih drugih izvanrednih izbora su bili puno ažurniji, a dojam je da su baš oni igrali na kartu slabe izlaznosti kao prednosti „velikih stranaka“, kakvom se HDZ upravo smatra.
Prvi problem HDZ-a je što u gradu Splitu ljudi imaju problem s „velikima“, a drugi problem je što su podcijenili instinkt građana Splita, koji je – bez obzira na narativ koji o Splićanima u nacionalnim medijima prevladava – rijetko pogrešan. Nisam napisao nikad, ali ipak rijetko.
Medijska ofenziva koju je gradonačelnik u ostavci trpio od samog ustoličenja, uglavnom usmjerena na njegovog zamjenika Bojana Ivoševića, je polučila kontraefekt. Tako to u Splitu često biva, jer nemojmo smetnuti s uma kako je Split mali grad i teško se stvari mogu dugo zamagljivati, uvijek netko poznaje nekoga i svatko može doći do prave istine, a ako je netko mislio da će Splićani nekome od svojih zamjeriti nedostatak takta ili kratak fitilj, onda je taj netko zaboravio da su Splićani ne tako davno odabrali i Željka Keruma za gradonačelnika, za kojeg je Bojan Ivošević bečka škola.
Ipak, ključan moment ovih izbora su mediji. I to uglavnom oni lokalni, kao i dobar dio lokalnih novinara koji rade za nacionalne medije i čiji se narativ uglavnom razlikuje od mainstreama u Hrvatskoj.
Često se površno spominje kako nitko u Splitu nikad nije obranio svoju poziciju na izborima, a rijetko se tko upita zašto je to tako i uglavnom se sve svodi na onaj dosadni i maloumni narativ o „čudnim, svojeglavim i posebnim Splićanima“.
A stvar je puno pragmatičnija i prizemnija. Za pravu demokraciju potrebni su slobodni i kvalitetni mediji. Na nacionalnoj razini malo je takvih, a splitska medijska scena je u odnosu na sve ostale u državi doslovno televizija u boji. S vodoskokom.
Svakog tko vodi ovaj grad ili ima neku funkciju u njemu prati lijep broj kvalitetnih novinara koji se ne libe nazvati stvari pravim imenom, i bez obzira na sve poteškoće u opstanku na medijskoj sceni s takvim stavom, uglavnom odbijaju izdati ideale novinarstva, i uz sve prepreke – rade svoj posao.
U Splitu je teško sakriti bilo što, količina afera koja je otkrivena u gradu je vjerojatno nemjerljiva u odnosu na bilo koji drugi u državi, a zbog vidljivosti u lokalnim medijima glasači su to redovito – kažnjavali.
Za usporedbu, o Milanu Bandiću i njegovom načinu upravljanja gradom su „svi znali sve“, ali medijsko bombardiranje (uz rijetke iznimke) je krenulo tek kad je postao opterećenje za nacionalnu razinu vlasti.
Slobodna Dalmacija je, recimo, poprilično jako išla na Ivicu Puljka i Bojana Ivoševića, ali zbog činjenice da čak i u tom, poprilično kontroliranom mediju, radi lijep broj vrhunskih novinara, nisu propustili istaknuti i afere lokalnih HDZ-ovaca. A Splićani su lako prepoznali razliku između orkestriranih napada, p.r. članaka i stvarnih informacija.
Prepoznali su to lako, jer imaju dovoljan broj novinara i medija koji kvalitetno rade svoj posao.
Da se razumijemo, Split ima jedan problem – debelo više od polovice njegovih građana ne smatra vrijednim izaći na izbore. Koliko god ta činjenica bila problematična, to je stvar demokracije, i dok se netko ne usudi staviti demokraciju na pravi test, pa recimo uvesti obvezno glasanje i mogućnost elektroničkog biranja, stvar je takva kakva jest i oni koji izlaze na izbore su ti koji odlučuju.
Ivica Puljak i Centar su apsolutni pobjednici splitskih prijevremenih izbora, za njih je u apsolutnim brojkama glasalo otprilike 5.061 (gradonačelnik) , odnosno 6.514 (lista za GV) građana više u odnosu na prošlogodišnje izbore.
Zoran Đogaš i lista HDZ-a su dobili u apsolutnim brojkama negdje oko 4 tisuće glasova manje, a isto se dogodilo i većini drugih lista, s izuzetkom koalicije desnih stranaka koja je iskoristila vidljivost na nacionalnoj razini, ali i činjenicu da je u županiji dobila legitimitet ulaskom u vladajuću većinu.
HDZ bi o načinu na koji Split funkcionira mogao naučiti puno iz primjera lokalnog SDP-a, koji je od najveće gradske stranke postao marginalna stranka koja mora biti prezadovoljna s dva mandata u vijeću, koje vjerojatno čak može i zahvaliti činjenici da su im konkurenti s ljevice odlučili samostalno izaći na izbore i napravili političko samoubojstvo.
Naime i splitski SDP-ovci su konstantno bili u sukobu sa vodstvom stranke, bili u nekim frakcijskim bitkama, a koncentrirali se prvenstveno na vlastite sinekure i održavanje na pozicijama moći, a taj kratkoročni pristup im se na koncu obio o glavu.
U gradu Splitu HDZ nema ugled velike stranke, a zahvaljujući medijskom praćenju splitske politike, u fokusu nisu ofucane teme poput ljevičarskih ideala i demokršćanskih vrijednosti, nažalost, nisu čak ni važne teme poput gradskih projekata, gospodarskog odumiranja grada, već za početak – čisto poštenje ljudi koji će upravljati gradom.
I nije to uopće čudno, jer imali smo već ljude koji su se razbacivali projektima, ali su pali na osnovnim principima poštene raspodjele javnih resursa.
To je ono što su Splićani vrednovali na ovim izborima, a možemo se nadati da elementarno poštenje više nikad neće biti tema, nego da ćemo između više poštenih moći birati one s boljim i kvalitetnijim programima.
Za konac ove male analize spomenuti ću i kako nas za manje od dva tjedna očekuje drugi krug izbora. Iako bi sve osim pobjede Ivice Puljka bilo potpuna senzacija, bilo bi dobro da Splićani ipak daju legitimitet svom budućem gradonačelniku u nešto većem broju, da ne ispadne kako je politički analitičar Jakov Žižić u svojem gostovanju na N1 televiziji bio u pravu kad je rekao da su za Split važniji oni izbori pet dana kasnije koji se održavaju, vidi vraga – elektroničkim putem.
