Beskonačan dan pod nazivom HNL sezona 2024/25 se nastavlja, još jedna čudna partija Hajduka, još jedan crveni, još malo neobičnih Gattusovih izmjena i izjava, još kidanja živaca i poremećaja u kardio sustavu. Hajdemo nekim redom, ako ikakvog reda može biti.
Prva zanimljivost, ona koja je najviše obilježila ovaj dvoboj, Hajduk je ponovno već od prvog dijela igrao s igračem manje. Sad ćemo na stranu staviti prvi žuti Brajkovića koji nije bio, o suđenju ćemo malo poslije, ali on je s teretom tog kartona napravio glupost i napravio čisti drugi karton u 30. minuti. Problem je da crveni Brajkoviću jučer visi od starta utakmice, stalno je kasnio, onda je to kompenzirao bespotrebnom žestinom, uz sve to je bio najlošiji pojedinac na terenu, koji ne da nije puno doprinosio, već je i Melnjaku znao raditi probleme postavljanjem, trebalo ga je i zbog igračkog i zbog kartonskog dijela vaditi iz igre i prije 30. minute. Obzirom kako igra posljednje dvije utakmice je i pitanje zašto se uopće našao u prvih 11. Pogotovo kad se u to uključi ležernost Hajdukovih crvenih kartona, što zbog stvarne nervoze, što zbog sudačkih previda i “previda”. Jer i one dvoboje koje je odigrao dobro Brajković je bio na rubu crvenog.
Druga stvar je da je Hajduk nakon što su se igrači malo posložili u poluvremenu još jednom bolje odigrao s 10 nego s 11 igrača na terenu i to je sad već traumatično. Ne može ne izniknuti pitanje zašto se tako ne igra s izjednačenim snagama na terenu. Bizarno je da igrači na teren s igračem manje izlaze s ofenzivnijim instrukcijama nego što krenu 11 na 11. Potpuno nogometno dosad nezabilježeno, ali igra s 10 igrača pokazuje kako Hajduk ima zapravo puno više potencijala nego kako to inače izgleda na terenu.
Treća stvar je sama igra oko koje se nema što puno pričati kad je 11 na 11 terenu. Hajduk igra najimpotentnije u posljednjih desetak godina, što je nastrano kad se uzme u obzir da igra najskuplja ekipa u tom razdoblju. Ograničena krila čija se zadaća svede na to da su pomoć bekovima. Onda će ih se kritizirati jer naprijed ne daju koliko bi čovjek očekivao. No, to nije stvar psihologije, iako ima i taj segment utjecaja, ali dira se to i fizike i biologije. Nakon što tri puta se istrči po 70 metara gore-dole, ne može koncentracija biti kao da si čitavo vrijeme stajao uz aut-liniju na visini 16 metara i čekao loptu. Jednostavno si iscrpljen, otkucaji srca su u crvenom, mišići nisu u potpunosti pod kontrolom, vegetativni živčani sustav panično traži odmor, a ne novo probijanje protivničke obrane. Hajdukova krila igraju predaleko od gola da bi dala ono što se od njih ofenzivno očekuje. Onaj štos koji je jednom-dvaput prošao s Rusynom protivnici suzbijaju sad da obranu spuste 5-10 metara niže nego je to bio slučaj dok je Kalik igrao tu poziciju. Tako skraćuju dubinu koju Ukrajinac koristi dobro. I napad opet djeluje sterilno.
Potpuno bizarno, Hajduk puno smislenije igra s igračem manje, krila su više ofenzivno orjentirana, tranziciju po stranama brane šestice (skroz mi je nejasno zašto to ne može i s 11 na 11), pri napadima s teretom crvenog često zna u opasnoj zoni biti više igrača nego je to u ravnopravnim postavkama. I da hebe greda gredu, to mi nikako nije jasno.
Četvrta zanimljivost je da i dalje Gattuso forsira Hrgovića na desnoj strani, iako je bolno gledati koliko se muči s onim pokušajem da se u napadu izbaci na lijevu nogu, čime daje vrijeme obranama da se poslože, pogotovo jer znaju unaprijed što će raditi. S lijevakom na desnom krilu moguće je koristiti lijevonogog beka, ali onda mora ići u takozvani underlap, da on bude bliži sredini od krila. E, ali onda u ovoj igri tranzicija bek mora istrčavati stalno onih 70-tak metara spominjanih, i past će mu kad-tad koncentracija u obrani. A to nikad nije dobro. Činjenica je da je Hajdukova ekipa posložena za igru posjeda, gdje su svi uglavnom stisnuti od sredine prema protivničkom golu. Ovako kako se sad igra, ti na bekovima moraš imati fizički moćne igrače s “pravom” nogom, koji mogu sprintati, u brzom trku centrirati, i odmah ići nazad. Netko kao, recimo, Moufi. Kojeg se nije iskoristilo za to ni kada je bio tu.
Peto je da je očigledno da je velika nervoza ušla među igrače. U ovom trenutku na nekoj visokoj razini igraju Rusyn i Rakitić, s tim da Raketa igra sjajno kao šestica, zakrpa sve što treba, iz tog defanzivnog kuta vjerojatno igra najbolje ikad u karijeri, s 37 godina. Probloem je doduše da onda zbog tog fizičkog trošenja daje manje prema naprijed nego bi se to od njega očekivalo. Ali s ovolikom potrošnjom nazad niti u vrhuncu svojih fizičkih mogućnosti ne bi davao idealan ofanzivni doprinos. Svi drugi igrači imaju masu nervoznih odluka, uključujući čak i Livaju, koji na očigled igra s teretom. Opustio se bio malo dok je Rusyn dobro koristio dubinu, ali kako napisah, protivnici su se sada na to adaptirali.
Šesta stvar je da Hajdukov trener nastavlja s neobičnim izjavama. Hajdukovu igru analizirao kao da on piše Zanimljivosti, a ne vodi tim, pokušava Livaju potaknuti nekim jeftinim izjavama o tome da je Rusyn trenutačno bolji od napadač (možda misli ozbiljno, ali onda je problem pno dublji), a vrh je bio s izjavom da bi volio da Dinamo pobjedi. Jer ona pokazuje kako Gattuso ne shvaća što se u Hrvatskoj događa, ali i da ima problema s matematikom. Jer Hajduk Rijeku mora pobijediti i ako se bude na istom bodovnom saldu i ako Rijeka bude bod ispred. S bodom u Maksimiru bi tako situacija s Rijekom bila ista, a Dinamo bi još uvijek bio dvije utakmice iza Hajduka. Ali, evo, dobio je što je htio, vidjet ćemo kako će to utjecati na ova posljednja četiri kola.
Sedma zanimljivost je da su ovo kolo sudački propusti ponovno išli na štetu Hajduka, a u korist Dinama. Događa se, i tako iz kola u kolo. Prvi žuti Brajkovića jedva da je uopće bio faul, svakako je manje faul nego ono rušenje Rusyna od strane Omerovića u kontri, koje uopće nije svirano kao prekršaj. Pajač ima tako raznolik kriterij prekršaja i tako lagano dijeli Hajduku crvene koji to nisu da bi klub i službeno trebao zatražiti da do kraja sezone niti slučajno ne sudi naše utakmice. Trebao je klub doduše puno toga napraviti sa sudačkom organizacijom, ali nije, zahvaljujući ponajprije Lukši Jakobušiću, a onda i Ivanu Biliću koji je nastavio sličnu taktiku “ne bi se šteli zamjeriti”. U međuvremenu je Kolarić propustio Catherina isključiti (jedino pitanje je bilo direktnim crvenim ili drugim žutim), kao i uzeti Mišiću nastup protiv Hajduka zbog nabijanja lopte nakon prekršaja. E, da, uveo je i novo pravilo koje glasi “na Toniju Fruku nije faul dok nema loma, ako se igra protiv Dinama”. Rijeci se doduše servira što su zamutili, njima je jedino preostala taktika “ne bi se šteli zamjeriti”, Dinama su odradili, sad se nadaju da će biti kako bi njima trebalo biti.
Osmo i zaključno je da sezona još uvijek nije gotova. Dapače, obzirom na stil igre, Hajduku ću bolje odgovarati susreti protiv Dinama i Rijeke, nego protiv ovih drugih klubova. Prije otprilike mjesec i pol sam napisao kako je sezona gotova, ispada da sam se prevario. Ali ne zbog Hajduka, nego nisam pretpostavio kako i Dinamo i Rijeka mogu biti jednako slabi, u ovom trenutku su to tri kluba koja igraju najslabiji nogomet u ligi, čak i jedan Šibenik s taktikom dugih lopti na Santinija djeluje smislenije od prva tri kluba na tablici. Dakle, patnja prožeta očekivanjem će se nastaviti. Ostaje samo da i dalje dajemo podršku, nadamo se i koristimo dobre lijekove.
