Hajduk je remizirao u Osijeku, a iako je zabio gol za izjednačenje, ne može se reći da se provukao. No, hajdemo mi po redu.
Prva zanimljivost je da smo izgleda definitivno bili u pravu kad smo nagađali da je pretprošla pauza iskorištena za nabijanje snage, a ova za rekuperaciju. Gattusov stožer je očigledno tempirao fizičku spremu za ovo razdoblje pri kraju polusezone. Jer za razliku od prošla tri meča, kad se na trenutke imao dojam da se igrači Hajduka jedva kreću po terenu, energetska prestava u Osijeku je bila na nivou. Dapače, kako se bližio kraj dalo se zamjetiti da Osijek pada, a Splićani se drže na istom nivou. Tako da ako će se gledati fizička predstava na kraju, Hajduk je bio bliže pobjedi. Veliki je to zalog za nadolazeće utakmice. Treba doduše pohvaliti i Osijek, oni su kakvih 65 minuta držali izuzetno visok ritam presinga, ali tu im je i gostujući stožer izašao u susret, o tome poslije.
Drugo je da se Gattuso ponovno odlučio na postavu koja je adaptirana protivniku. Osijek je opasan u brzoj gradnji kroz sredinu pa izbacivanjem krila, Gattuso se odlučio pokušati ritmom spriječiti taj prvi dio njihove igre. Zbog toga su zaigrali i Pukštas na desetki i Kalik na krilu, ritmom se željelo spriječiti gradnju igre. I to je prvih 30-tak minuta isplatilo, teško je Osijek organizirao igru, pohvalimo u tim minutama i Dajakua koji je odgradio dosta dobar prljavi posao, a stigao je i zakuhati akciju iz koje pada Hajdukov gol, jer je pratio razvoj igre. No, od 30. minute se zamjećuje pad, i dolaze na naplatu neke od tih taktičkih zamisli.
Treća je stvar ta naplata, splitski trener odlučio se ponovno poslati Melnjaka na desnu stranu, a on pomoći izgradnju može samo kao lijevi bek, gdje širi tu lijevu stranu. Desnu ne može zbog noge kojom se koristi, u nekoliko se navrata vidjelo da toširenje na desno ne donosi ništa, tim prije što je ulogu krila izigravao Kalik. Na lijevoj strani je bio Diallo koji primarno igra zbog defanzivnih sposobnosti i kad protivnik nema bočnog igrača koji dobro pokriva tu stranu. A Osijek ima Omerovića, koji možda nije imao dobre ocijene igre, ali je pazio da Bjelokošćan nema dubinu za tu stranu. I jasno, u sredini su domaći išli s dva striktna markiranja te osiguračem iza markera, igra koja se isplati samo kad Hajduk nema krila koja bi dala dubinu. I kad ne igra Prpić koji sam iz zadnje linije može iznijeti balun. Do ulaska mladog halfa mučio se Hajduk s organizacijom, sve se promijenilo kad je on postao dodatna opcije. Šarlija jednostavno nije taj tip halfa i onda igra pati.
Četvrta zanimljivost je da je Krovinović ponovno bio par s Rakitićem te onda nije začudilo da je Hajduk veći dio prvog dijela imao kontrolu posjeda. S njima dvojicom u tandemu to je ipak najlakše postići. Ipak, Rakitić treći susret zaredom ima slabije brojke (koje su još uvijek iznad HNL prosijeka, da se razumijemo), a i izašao je ranije. Ne treba čuditi ako već neko vrijeme vuče neku slabiju ozljedu, to bi objesnilo poneko slanje lopti u bunar. Ulogu tu igra i činjenica da je prošao medeni mjesec sa sucima, sad je batinanje dopušteno i nije uvijek sankcionirano, tako da mu je zasigurno puno teže igrati. Zabilježimo i moment Krovinovićevog čitanja na terenu, očigledno je Gattuso ad hoc olučio promijeniti sustav na 352, pa je papirom poslao Krovinoviću upute za njega, ali i za druge na terenu. Koliko se dalo zamjetiti, taj je eksperiment kratko trahao, ulaskom Durdova vratilo se na klasičnih 4231. Uglavnom, kad se sve zbroji i oduzme, Hajduk ukoliko želi igrati na posjed i kontrolu, dojam je da onda Krovinović i Rakitić moraju biti na terenu. Rekao bih da i Benrahou u takvoj igri ima mjesta, kao i Sigur na beku i Prpić na halfu. Ima dovoljno kvalitetne igrače po svim linijama Hajduk da tako može igrati
Peta stvar je da su nakon dva kola pauze i zamjene pokazale neki novi impuls. Biuk i Durdov već samom činjenicom da su prava krila su raširili blok Osijeka, Sigur je bio siguran, a Prpić je donio onu prodornost s loptom iz zadnje linije. Biuk je uostalom i poslao onu loptu na Livaju kod drugog gola.Ipak, najviše živosti u igru unio je Benrahou, kojeg su umorni Osječani jako teško pratili. Ako Gattuso cijeni te impulse, dojma smo da će neke od ovih zamjena jučer započeti sljedeći vikend. Istaknimo i jedno sad već očigledno pravilo Gattusa. Igrači koji odu s reprezentacijama ne budu mu sljedeću utakmicu u početnih 11. Za sad se samo dogodio jedan izuzetak, Hrgović je igrao na desnom beku u listopadu, ali obzirom na očiglednu nevoljkost Talijana da Moufi igra na toj strani, to je bila i jedina opcija na toj strani.
Šesto je da se Lučić iskazao kod obrana jedan na jedan, ali je i dva puta zaštekao kod ubačaja koji su se na kraju pretvorili u gol. Daleko od toga da je on bio glavni i odgovorni za te golove, ali u oba je slučaja mogao bolje reagirati. A što se tiče dvije velike obrane, obe su vjerojatno bili ofsajdi, no sudac nije vidio potrebu dizanja zastavice ili tako nešto. Dok je onaj drugi na Hajdukovom napadu primjenjivao novi naputak koji očigledno govori kako Hajduku ne vrijedi ono da se čeka kraj napada pa diže zastavica.
Sedma zanimljivost je da je suđenje bilo očajno, i da to nije bilo teško predvidjeti. Čulina je jedan od najnetalentiranijih domaćih sudaca, moglo bi se reći svih ovih 30 i kusur godina, ne samo od aktualnih. I on samo može iznenaditi da odsudi dobro (dogodilo se jednom ili dvaput). Jučer je bilo standardno, dvostruki kriteriji, bodycheck na Krovinoviću nije prekršaj, bodycheck Kalika je žuti karton. Soldo je imao nekoliko krvničkih startova, pridružio mu se Jelenić koji da je pogodio Rakitića, a ne mu samo okrznu nogu, vjerojatno bi ga poslao na nekoliko tjedana van terena. A kriterij je bio takav da ne da nije bilo žutog kartona, nego se osječki half čudio zašto je uopće faul.
I bio bih spreman napisati kako se tu radi o klasičnoj Čulininoj lošosti, utecaju domaćinskog navijanja na suđenje, što se kod njega može zamjetiti, da nije situacija s Livajom. Kojeg se batinalo, čupalo, držalo, vuklo, guralo, i samo nastavite s ovim glagolima. Najmanje pet prkršaja na njemu nije svirano te se teško bilo oteti dojmu kako se provocira rekacija Hajdukove desetke. A žuti karton bi ga isključio za sljedeći meč. Koji je slučajno protiv Dinama. Gmizavo.
Još gmizavije je tandrkanje o navodnom faulu Livaje kod drugog gola, to mogu misliti i pisati samo ili pod jedan potpuni nogometni analfabeti koji se niti juednom u životu nisu našli u zračnom duelu ili zločesti ljudi koji mrze Hajduk. Što je legitimno, ali je objektivno čisto sranje. Ako bi se te stvari svirali moralo se poništiti i prvi gol Osijeka, jer je Soldo u zračnom duelu odgurao rukama Šarliju. Medijskie protuhe nastoje stvoriti dojam da se za sve krade, kao što njihove pantagane iz drugih sektora za političare govore da su svi isti kad nađu načelnika općine koji je lubina iz uzgoja pojeo na službenu karticu, na registriranom službenom domjenku, pa su eto isti kao i ministri koji s mafijašima kradu.
Priča sa sucima je jednostavna, da Marku Livaji suci sude sve što sude Bruni Petkoviću, Livaja bi bio na 30+ golova po sezoni. I to je jednostavno istina, tko god kaže drukčije laže ili iz neznanja ili iz zlobe. Gmizavo.
Osma stvar je da sad ide utakmica koja će igrati važnu ulogu u procjeni ove polusezone. I sad ću napisati nešto što će izazvati salve nezadovoljstva kod nekih. Mislim da je bitno neizgubiti protiv maksimirske nogometne abominacije, da neriješeno ne bi bilo razočarenje. Prečesto se zadnjih godina znalo izgorjeti kroz jesen, patološki tražiti pobjede u derbijima tada. A prvenstva se odlučuju na proljeće i tada će biti bitno pobjeđivati. Sad je važno samo održati neku prednost prije pauze, a za to će biti dovoljno i remi. Iako objektivno budući gosti igraju užasno, faktički im je vezna linija polumrtva i na životu ih samo drži sklonost sudaca da ne isključju Ademija, koji to zasluži u svakom susretu. Dakle, Hajduk je favorit, blagi ali favorit.
