Teško i teretno, drugačije nije ni mogao izgledati početak Hajdukove službene sezone, pogotovo kad je prva utakmica europska. Pa, vrijeme je za prve ovosezonske zanimljivosti sa službenih dvoboja.
Prva zanimljivost je da je Garcia išao malo eksperimentirati sa sastavom, Capan i Skoko su bili poprilična iznenađenja u prvoj postavi, na kraju mu se rješenje pokazalo polovično uspješnim. Skoko je pokazao da nije pogreška uvrstiti ga u prvih 11, a i publika je bila zadovoljna njime. No, ima i on dosta toga za popraviti, prije svega defanzivni segment svoje igre, često se zaboravi kad treba nekog zatvoriti, a i općenito je mekan u duelu kad protivnik ima loptu. S druge strane, svoj balun brani dobro, zna okrenuti protivnika, prema naprijed definitivno dobro rješenje. Dojam je da će ga se situacijski koristiti za to lažno krilo, za prilike kad se isplati Hrgoviću dati čitavu stranu za napadati, kako je to bilo jučer.
Druga stvar je da se Capan nije pokazao dobrom odlukom. Azeri su markirali tu poziciju i on se nije snašao. Ne da se nije mogao riješiti svog markera, nego je inzistiranjem na zadržavanju te srednje pozicije, bez da se makne u stranu po potrebi, zapravo usporavao Hajdukovu igru. Vidio je to i trener, koji je odmah na poluvremenu promijenio Capana. Svojim (ne)kretnjama dovodio je protivnike bliže obrani i time im omogućavao da jednostavno zatvaraju linije dodavanja prema drugim veznim igračima.
Treće je da je prvi dio bio teretan, usporen, može se reći sigurno dosadan neutralnim promatračima, a svejedno je Hajduk gubio 1:0. Iako je to bilo 45 minuta za onih dosadnih nesadržajnih 0:0, splet od dvije do tri nespretnosti i zericu elementa sreće donijelo je domaćima prednost. Bilo je to malo i baksuzno, ali s druge strane jedan jako dobar udarac Krovinovića s malo više od 20 metara jedino je vrijedno spomena u Hajdukovoj igri. Garcia je bio odlučio i dodatno pojačati veznu liniju, Skoku je stavio na lažno krilo, ono koje ulazi u sredinu polja, to je doprinijelo zgusnutosti. Spriječilo je to neku ozbiljnu igru protivnika, ali i Hajdukovih igrača je zapravo bilo previše u sredini i sporije su se priključivali onda napadu, a i lopta je zbog viška igrača na malom prostoru išla sporo. Sve u svemu, prvo poluvrijeme da nije bilo onog spleta okolnosti i na kraju majstorskog poteza Konatea, ne bi ga trebali niti spominjati.
Četvrta zanimljivost je da bi Pajaziti mogao biti krađa desetljeća Hajduka, radi se o igraču koji je u trenutačnom rosteru najmoderniji, njegov način igre je ono što se danas traži na top nivoima, pokretan, smislen, direktan, za sad to izgleda dosta iznenađujuće dobro. Garcia je pokazao da nije kao Gattuso, ako vidi da nešto ne štima spreman je odmah i na poluvremenu mijenjati, Pajaziti je dobio tako 45 minuta i pokazao je da se radi o jako dobrom dovođenju. Koje će doduše na zadnjem veznom može igrati samo pod specifičnim okolnostima. Njegove obrambene karakteristike nisu na vrhunskom levelu, protiv ozbiljnijih ekipa definitivno neće biti idealno rješenje za šesticu. No, njegovi direktni trkovi s loptom, to je nešto što će Hajduk morati znati iskoristiti.
Peta stvar, a možda i najbitnije, Zira je slabija od Hajduka. Pogotovo nakon što je Šarlija riješio pitanje nastupa njihovog najboljeg igrača u Splitu, potezom za koji bi, da je bilo VAR-a, možda otišao pod tuš još u prvom dijelu. Time bi doveo pitanje Hajdukovih stopera do potpunog apsurda, ali dobro, na kraju je prošlo lišo, a protivnik je ostao bez igrača s kojim su u ofenzivi 50 posto bolji. Zira je jedna dekadentna ekipa, duge lopte, borba za njih, tranzicijsko napadanje, u svemu tome Konate baš odskače kao napadačka opcija, a uz sve stigne i odigrati markera na protivničkom zadnjem veznom. Ogromni je plus da on teško da može biti spreman za nastup u Splitu, ali i s njim bi sve osim prolaza Hajduka bio neuspjeh. Od toga ne treba bježati, koliko god osječki lanjski poučak bio upozoravajući. No, 20 dobrih minuta Hajdukove igre bilo je sasvim dovoljno da čovjek vidi kako se radi ipak o drugim klasama.
Šesto je da u Hajduku postoji dosta rezerve, čak i van uigranosti Krovinović i Livaja imaju prostora za pokazati više, pogotovo ako ne budu žrtve sustava kao ovaj put. Zbog zagušivanja sredine Krovinović je imao manje prostora i vremena, dok je Livaja bio odsječen i samo s opcijom dodavanja Brajkoviću po prijemu baluna. Kad su ti dva najkonstantnija igrača iz prethodnih sezona oni koji imaju rezerve, onda je to zapravo dobro. Za pretpostaviti je kako bi Garcija mogao na Poljudu zaigrati s klasičnim lijevim krilom, ofenzivnije, čime bi situacija u polju svakako bila potentnija za ovaj dvojac.
Sedma zanimljivost je da je Garcia bio podredio lijevu stranu prodorima Hrgovića i to se na kraju isplatilo, asistencija za Kalika je došla kao plod dobre akcije u kojoj je uz asistenta Hrgovića veliki obol dao i Skoko. No, jasno je kako bi frekvencija tih Hrgovićevih napada trebala biti veća. Igrači se još traže s novim tehničkim i taktičkim zahtjevima, potrajat će dok to ne bude na nekom višem nivou.
