Ovaj tjedan donijet će se odluke o doniranju zapadnih tenkova Ukrajini, nakon tjedana prebacivanja loptice između Njemačke i Sjedinjenih Država. Pat pozicija tako završava, a svakako je svemu doprinijelo stajalište Poljske, koja je sve bliže bila slanju svojih Leoparda bez njemačke izvozne dozvole. Ipak na kraju neće doći do takvog scenarija, Poljaci su službeno zatražili njemačko dopuštenje koje će i dobiti ovih dana.
Nekoliko zemalja je izrazilo spremnost poslati po 14 Leoparda, što je po NATO standardu jedna tenkovska satnija. Iz američkih medija stižu pak informacije kako njihova administracija namjerava poslati 30 M1 Abramsa u prvoj tranši, a Britanci već nekoliko dana najavljuju kako će poslati svoje Challengere 2. Kroz dva mjeseca tako bi Ukrajinci mogli imati dvije oklopne brigade opremljene zapadnom tehnologijom. Pojedini analitičari smatraju kako će se čak o tri brigade raditi.
Unatoč velikoj galami koja se digla, prije svega u političkim vodama, ova pomoć neće biti presudna. Prije svega zbog brojki. Iako dvije ili tri brigade djeluje kao velika brojka, na nekoliko stotina kilometara bojišnice ipak to nije količina koja će presuditi rat. Upravo zbog toga Ukrajinci već neko vrijeme pojašnjavaju kako im za presudnu prednost treba 300 zapadnih tenkova. To je ekvivalent šest do sedam oklopnih brigada, što isto ne bi bilo dovoljno da Ukrajinci nemaju i tenkove istočne proizvodnje.
Problematika tenkova nije samo politička, iako je zadnjih tjedana primarno bila takva. Naime, činjenica je da europske države jednostavno nemaju dostatne količine ozbiljnog oklopa. Njemačka je tu najplastičniji primjer. U ovom trenutku imaju oko 300 Leoparda 2 sveukupno, od čega nisu svi niti operativni, niti su svi u borbenim verzijama. Dio ih je naime logističke namjene, poput onih specijaliziranih za izvlačenje drugih tenkova. Za usporedbu, kraj Hladnog rata i raspad Sovjetskog Saveza njemački Bundeswehr dočekao je s oko 7.000 tisuća tenkova. Dakle, u 30 godina su količinu udarnog oklopa smanjili za preko 20 puta. I Njemačka nije izolirani slučaj, Francuska primjerice ima 220 Leclerca i još 180 komada u rezervi. A prije 30 godina imali su preko 2.000 tenkova u upotrebi.
Na kraju Hladnog rata Zapadna Europa se razoružala primarno na poticaj tadašnjeg američkog predsjednika Georgea Busha. Koji je unilateralno zaključio da će se time pokazati dobra volja Rusiji, glavnoj sljednici Sovjetskog Saveza. Taj je plan išao dotle da je Amerika iz Europe povukla kompletno taktičko nuklearno oružje, oko 2.000 komada, koje je doktrinarno bilo namjenjeno zaustavljanju sovjetskog oklopnog napredovanja. Ne samo da je povukla to oružje, nego je i uništila 95 posto, tako da danas u Sjedinjenim Državama postoji tek 100 komada taktičkih nuklearnih glava. I tu se dogodio propust. Jer Rusija nije otišla smjerom razoružavanja. Pogotovo ne nuklearnog, ali ni konvencionalnog. Smanjen je broj operativnih tenkova, ali tome nije razlog razoružanje nego ušteda. Jer sve one povučene su konzervirali, a ne uništili. Sreća za Ukrajinu je da se tu pokazala klasična slavenska aljkavost pa konzerviranje i nije bilo najuspješnije, izvjesno je da veliki broj tih tenkova jednostavno više ne može ući u službu.
Za ovakav nagli salto mortale s tenkovima zaslužne su i još dvije stvari koje su se dogodile i koje su povezane. Povezane su kroz posjetu šefa CIA-e Williama Burnsa Ukrajini, o čemu se čulo nakon što je taj posjet završio. Prva stvar je unutarnja ukrajinska, istaknuto im je kako postoji jedan koruptivno-profiterski krug unutar institucija. Zelinski je brzo reagirao na to, posljednjih dana smijenjeno je devet visokih dužnosnika, u obraćanju naciji za vikend kazao je kako je završilo staro razdoblje kad su neki poduzetnici bili preblizu vlasti. Čini se kako su se neke kupnje hrane za vojsku direktno dogovarale te su se pojedinim firmama isplaćivali iznosi veći od realnih. Užasno podsjeća na događaje u ovim krajevima prije 30-tak godina. Samo što Ukrajinci koriste rat kako bi se pročistili od profiterstva.
Druga stvar koju je posjeta prvog čovjeka američke obavještajne službe donijela su informacije o ruskim planovima. Možda se zaboravlja, ali prije godinu dana postalo je jasno kako Amerikanci imaju izvor visoko u kremaljskim strukturama te su čini se i sad dobili poprilično točne planove ruske proljetne ofenzive. Čak se sve više šuška kako Amerikanci preporučuju Ukrajincima da u ožujku uopće ne krenu u svoje ofenzivne akcije, već da samo rade na odbijanju Rusa. Čini se kako se u široj slici drži da bi u Moskvi više turbulencija izazvala potpuna propast još jedne njihove operacije nego kakvo ukrajinsko zauzimanje područja.
Uglavnom, sve je trenutno u iščekivanju kraja veljače, kako bi se vidjelo što i kako će Rusi dalje. Sad je samo izvjesno da će tada naići i na zapadne tenkove, koji su nesporno nadmoćni ruskim.
