Search
Close this search box.
Vrijeme by DHMZ:
SPLIT 17.8℃ | jugo 9.3 m/s
29. ožujka 2024. 13:20
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX  

Trafikin SF specijal vikendom: Zona sumraka i portal za drugu dimenziju

PODIJELI

Prišao mu je pored šanka vagon restorana u vlaku kojim je putovao za Budimpeštu, odakle je avionom trebao letjeti za Dublin. Dok je razmišljao o ironiji napuštanja sunčane Korčule usred Jadrana za kišni otok usred Atlantika, čovjek s tankim brčićima i zalizanom kosom ga je upitao gdje ide.

Nije imao volje odgovarati, ‘ko će slušat tuđu muku, padne mu na pamet ta misao, pa promrmlja nešto neodređeno, ali tip sa aktovkom nije odustajao;

– Ideš za Irsku ili u Skandinaviju? – upita neznanac.

Trgnuo se nesvjesno, ne shvaćajući što ga odaje, pogleda oko sebe, svi oko njega su više-manje slično obučeni, čak su i tu negdje po godinama, nije mogao uopće dokučiti kako je taj čudni tip mogao shvatiti njegove planove.

Irsku – odgovori brzo – radi jezika

Mogu li te počastit pićem? – uporan je zalizani, a on ga odmjerava i pokušava shvatiti što želi od njega; ne izgleda kao da je zainteresiran onako kako mu se događalo ponekad dok je studirao u Zagrebu, pa su mu znali prilaziti tipovi sa slabijim gaydarom.

Nije mu se dalo razgovarati, pa je samo rekao “pelinkovac“, i dok je ovaj naručivao, bljesnuo je zlatni sat koji je izgledao skupo, a on je zažalio što nije naručio dupli. Zalizani je naručio dupli pelinkovac, a sebi čaj od mente, i dok je ovaj plaćao krupnom novčanicom, počeo se pitati što uopće tip pun love ima raditi u vlaku, takvi putuju avionima ili u luksuznim kolima.

– Sigurno se pitaš što radim u vlaku – kao da mu čita misli zalizanko sa zlatnim satom i skupom svilenom kravatom.

Nije mu odgovorio, već ga je pomalo hvatala panika, jer postajalo je pomalo nadrealno sve zajedno, ali zalizani se nije zaustavljao – ja sam ti agent.

Ma daj, prođe mu kroz glavu, ne bih nikad pomislio

Agent tajne sile? – reče on donekle sarkastično, ali zalizani se nije dao smesti.

Ne, ja sam agent vlade Kneževine Kozilije, jesi li čuo za tu zemlju?

Pogledao ga je malo iskosa – čitao sam, ako se ne varam u nekom romanu, to je onaj neki izmišljeni otok u Mediteranu? Nešto kao Narnija? – sad je već bio uvjeren da je tip potpuno lud.

– Nije baš izmišljen, stvaran je. Doduše, postoji u jednoj malo drugačijoj dimenziji, ali do toga ćemo tek doći nakon što ti ispričam priču, ok?

Taman se htio okrenuti i maknuti se od njega, ali ovaj je naručio sendviče i još jedan dupli pelinkovac, a kako je bio gladan, shvatio je da se, dok je konobario da bi platio troškove studija, u sitne sate pred zatvaranje lokala naslušao i gorih luđaka od tipa koji priča o zemlji iz druge dimenzije.

– Zašto baš meni – upita?

Zalizani se zavalio malo dublje u barsku stolicu i započeo priču…

U Koziliji imamo problem s kadrom. Naime, kako nam je gospodarstvo uglavnom usmjereno na turizam, a prirodne resurse smo uglavnom potrošili, školstvo nam nije baš najjače, pa nam nedostaje školovanog kadra.

– Dakle, nudite mi posao?

– Ma ne, ne budi tako banalan, nudimo ti – način života, ali polako, doći ćemo do toga, prvo da ti objasnim na koje sve načine možeš živjeti ako nam pristupiš.

– Kome pristupiti? – upita.

– Pa nama, ali polako, sve ću ti objasniti – ne da se smesti kozilijanski agent; – Vidiš, u onom romanu kojeg si pročitao je taj tip potpuno krivo opisao Koziliju, posebno što se političkog uređenja tiče. Naime, nije to bila monarhija koja je postala republika, već potpuno obrnuto.

To ti je bila neka vrsta republike, u kojoj su domoroci živjeli od poljoprivrede, ribarstva, stočarstva i industrije, ali na poprilično primitivnoj razini, tipična nerazvijena mediteranska zemlja, u principu siromašna, iako nitko nije bio gladan, ali imali smo sreću da je naš Knez Osnivač imao bolju viziju.

Naime, on je sišao ravno s neba da nam donese blagostanje, osnovao je Organizaciju i promijenio sustav. Domoroci se nisu bunili, jer i oni su zaželjeli imati sve što imaju zapadnjaci koji su dolazili na ljetovanje kod njih.

– Organizaciju? – upita on s nevjericom.

– Da, Organizaciju. Ako postaneš naš član otvara ti se bezbroj mogućnosti. To ti je čisti perpetuum mobile, možeš birati kako ćeš živjeti na najljepšem komadu svijeta bez stresa.

Zainteresiralo ga je, iako je zvučalo kao čista Utopija.

– Znam što misliš – opet mu pročita misli kozilijanski 007 – kako je to uopće moguće, sigurno se pitaš? Dok je kimao glavom, ovaj nastavlja – domoroci rade kao crnci, poslužuju bogate strance koji dolaze ljetovati kod nas, zarade stvarno puno love, a mi im uzmemo gotovo sve, jer smo im objasnili da je to za njihovo dobro i da bez Organizacije ne bi bilo ni turizma ni sunca ni mora. Ostavimo im dovoljno za preživjeti, ali pazimo da im ne ostane više nego što im treba za osnovne potrebe, da ne bi imali vremena za previše razmišljanja. Opasno je previše razmišljati, jasno ti je to valjda – namignu mu mangupski sve s onim brčićima i kravatom nimalo labavom.

Postalo mu je neugodno u tom trenutku, jer užasno ga je ta priča podsjećala na onu od koje zapravo bježi, a brćići nastavljaju s čitanjem misli – Nemoj misliti da je jednostavno biti član Organizacije, kao prvo ne nudimo to svakome, a ono što je još važnije, traži se potpuna poslušnost Knezu i zavjet šutnje, posebno prema vani, nikad ne smiješ domorocima otkrivati ništa što saznaš.

– Dobro, recimo da pristanem doći kod vas i postati dio organizacije, što bih morao raditi?

Zalizani se blago nasmiješio – Znam da je teško prihvatiti – ali raditi ne bi morao ništa. Samo bi morao biti pametan i slušati.

Evo, možemo te zaposliti u gospodarstvu. Kojeg nema, kužiš? Ima samo turizam, rade domoroci, naravno. Ako si član Organizacije, onda možeš bit direktor turističke zajednice na primjer. Ili promotor u okružnom uredu za turizam.

– Pa što bih morao raditi? – uporan je.

– Pa ništa, majkumu – sad se već lagano iznervirao zalizani – morao bi slušat što ti se kaže, potpisati tu i tamo neki nalog. Lova ide od iznajmljivanja, tvoje je da s kolegama naručiš neku reklamu, putuješ po sajmovima u svijetu, s kolegama iz ministarstva informiranja dogovoriš s kojim ćeš novinarima financirat neki skup, da im damo dovoljno love da pišu samo ono što im mi kažemo i slično…

Taman je htio postaviti još neko pitanje, ali agent se zalaufao – Možeš radit i u ministarstvu unutarnjih poslova recimo. To je nekima zabavno. Lova ide od reketa, prodaje zaplijenjene droge, toga ima koliko oćeš, a ako napreduješ odlučuješ i o nabavi, a tek onda krene baš ozbiljan novac. A ako imaš takvih sklonosti, možeš tu i tamo nalupat kojeg domoroca, ali ne smiješ baš pretjerat s tim, da ne postanu prenervozni.

– Čekaj, zar nema neki sud koji bi to osudio?! – zgrozi se on.

– Pravosuđe – s dosadom nastavi agent – je, kao i sve drugo; rezervirano samo za članove Organizacije. I tamo je lijepo. Domoroci se vole suditi, a nas to zabavlja. Dok im objašnjavamo kako je sve po zakonu, naši članovi im sude na način da presuda ide onome tko više plati.

A naše ne diramo, pa tko pila granu na kojoj sjedi? Tu i tamo, za umirit domoroce nekoga kao uhapsimo, čak ih i osudimo, ali to vrijeme provedu uglavnom u toplicama i na produženim vikendima doma.

– Spominjete toplice – uvjeren je bio da će ga tu zaskočiti – pa barem u zdravstvu moraju raditi stručnjaci – reče slavodobitno.

Zalizani ga je pogledao kao da je blago retardiran – Moraju, naravno, pa humani smo mi. Školujemo dio domorodaca za taj dio. Ali ni njima ne dajemo više od onoga što im treba za život. Kako gube volju za radom tako se okreću korupciji za dodatnu zaradu. I imaš savršeni zatvoreni krug – domoroci plaćaju mito liječnicima da dobiju uslugu, ovi su korumpirani pa ih mi možemo u svakom trenutku kontrolirati, a za naše članove je osigurana uvijek najbolja zaštita. Iako za zahtjevnije zahvate u načelu ljudi iz Organizacije odu u inozemstvo, nije beg cicija hahaha.

– Pa tko to sve plaća? – zgrozi se on – Domoroci kroz poreze, mito i harač – jednostavno odgovori agent – perpetuum mobile, rekao sam ti.

Glupo mi to sve skupa zvuči, ne razumijem kako to može tako funkcionirati – reče u nevjerici.

– Hoćeš li čuti nešto stvarno glupo..? – ozari se agent – imamo mi i ministarstvo obrane s ogromnim budžetom, iako rata nema ni na vidiku kod nas, a da vidiš koja tu lova tek kapa; nabava aviona, oružja, organizacija vojnih vježbi, nemaš pojma koliko tu love ide. I kao, sve je transparentno, ali barem četvrtinu Knez proglasi tajnom nabavom, radi sigurnosti podataka – kužiš – a tu možeš što god hoćeš, trgovci oružjem su vrlo, hm, kooperativni po tom pitanju, hahaha.

– Ima još gluplje; ministarstvo poljoprivrede! – uozbilji se odjednom dok naručuje još pelinkovca za njega i čašu mineralne sebi – Kod nas ti se nekad živjelo od toga, svatko je imao masline, lozu, višnje, agrume, a u unutrašnjosti otoka nepregledna žitna polja – pšenica, kukuruz, šećerna repa, suncokret, ma što ti duša zaželi. A onda je Knez shvatio da je to previše posla i da treba to sve smanjit, lakše je do love doć trgovinom. I tako praktično više nemamo poljoprivredu, ali ministarstvo je jedno od jačih.

– Ne razumijem?

– Pa jednostavna ti je stvar – mi se, kao borimo za napredak i domorocima stalno pričamo kako ćemo razviti poljoprivredu, iako nam ne pada na pamet, strani trgovci nam plaćaju ogromnu lovu da se to ne dogodi.

– Pa što onda radite – upita?

– Pa poticaji!!! – oduševljeno usklikne ovaj – Dijelimo poticaje šakom i kapom. Ali pazi sad – zemlja je uglavnom u vlasništvu ovih stranih trgovaca ili članova Organizacije, tako da lova ostaje kod nas, neposredno ili nam je vraćaju ovi trgovci, kužiš?

– A što ako netko od domorodaca koji ima nešto zemlje zatraži poticaj? – upita.

– Prvo, zakompliciramo natječaj tako da ga je skoro pa nemoguće dobiti. A ako kojim slučajem i prođe na natječaju, isplatimo im, ali onda nastupaju inspekcije. Slučajno nađemo da su im masline u krivom rasporedu, ili da im je prored između voćki preuzak, pa im uzmemo tu lovu nazad. Da se ne osile, shvaćaš?

– Da, shvaćam – reče u nevjerici.

Umorila ga je ova priča, podsjećala ga je na zemlju od koje je bježao, ali bilo mu je čak i drago da čuje za ovako nešto, jer koliko god njegova Hrvatska bila korumpirana i loša i koliko god on bježao iz nje zbog problema, shvatio je da ovakav sustav može postojati samo u izmišljenoj zemlji iz glave zalizanog luđaka u vlaku koji juri po panonskoj nizini.

– Vidim da mi još uvijek ne vjeruješ – čita li on njemu misli majkumu, pomisli još jednom a ovaj se ne gasi – Gledaj, ako budeš dobar i poslušan, čekaju te na koncu velike nagrade, možeš doć do ministarstva graditeljstva, državne imovine, infrastrukture, prometa, prostornog uređenja. To su cifre koje ne možeš niti zamisliti, vjeruj mi. To je samo za najprovjerenije i najposlušnije kadrove. Tu lova dolazi od članova Organizacije, tu se oni međusobno mite da dođu do posla. Tu čak postoji i konkurencija, hahaha. Pa se dogodi ponekad i svađa, ali Knez to riješi – slijepa poslušnost, sjećaš se?

Pogledao je na sat, bližilo se vrijeme dolaska u Budimpeštu, popio je već previše pelinkovca, uhvatila ga je i nostalgija već, razmišljao je hoće li biti pelinkovca u Corku, a kako mu je u glavi već zujalo od alkohola i količine primljenih informacija – odlučio je vidjeti što može izaći iz tog razgovora;

– Ok, recimo da pristanem, što moram učiniti?

Agent ga pogleda duboko u oči i ozbiljno mu kaže – Gledaj, stvar je vrlo jednostavna, ali moraš donijeti ozbiljnu odluku, jednom kad se odlučiš – nema nazad. Rekao sam ti da je Kozilija u potpuno drugoj dimenziji.

– Dobro, čisto tehnički, što bih morao učiniti?

– Pa za početak – moraš potpisati pristupnicu Organizaciji, to možemo odmah ovdje nas dvojica riješiti, to je tehnikalija.

– A onda? – upita.

– Onda ćemo krenuti natrag za Zagreb.

– Zagreb?!?

– Pa da, centralni portal za prelazak u paralelnu dimenziju u kojoj je Kneževina Kozilija je praktično u centru Zagreba. Platili smo jednog poznatog kipara da ga sakrije, a on je to vrhunski učinio, sagradio je okruglu zgradu sa stupovima tako da je portal praktično sakriven naočigled svima.

– Čekaj, mislite na Meštrovićev paviljon?

Da, Džamija. Ali samo članovi Organizacije znaju s koje točno strane trga treba prići portalu. Ulazak je sa strane, pa se podzemnim labirintom dolazi do portala.

Trgnuo je zadnji gutljaj pelina, pogledao zalizanog s brčićima i donio odluku.

*svi likovi i događaji u ovoj priči su izmišljeni, a svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je slučajna. I neizbježna.

PODIJELI

Vezane vijesti

Search

Follow Us

Split

17.8℃

SE 9.3m/s

61%

1017.0hPA
  Vrijeme oko 13h:
20℃
Sub
20℃
Ned
20℃
Pon
18℃
Uto
15℃
Sri
  Vrijeme by DHMZ

Posljednje objavljeno