Nakon posjeda lopte u gostujućem kaznenom prostoru, domaći napadač br. 10 dodao je loptu svom suigraču br. 11 koji je dotaknuo loptu desnom nogom i istovremeno tražio kontakt jasnim pokretom lijeve noge. Nije bilo dodatnog pomaka noge braniča na napadača. Prema našim tehničkim razmatranjima, ovo ponašanje možemo smatrati simuliranjem, a Sudačka komisija podržala bi žuti karton zbog simuliranja i nikada ne očekuje odluku o kaznenom udarcu od suca koji je bio u savršenoj poziciji za procjenu situacije.
Dotaknuo loptu desnom nogom i istovremeno tražio kontakt jasnim pokretom lijeve noge.
Dotaknuo loptu desnom nogom i istovremeno tražio kontakt jasnim pokretom lijeve noge.
Dotaknuo loptu desnom nogom i istovremeno tražio kontakt jasnim pokretom lijeve noge.
Dotaknuo loptu desnom nogom i istovremeno tražio kontakt jasnim pokretom lijeve noge.
Dotaknuo loptu desnom nogom i istovremeno tražio kontakt jasnim pokretom lijeve noge.
Dotaknuo loptu desnom nogom i istovremeno tražio kontakt jasnim pokretom lijeve noge.
Nije bilo dodatnog pomaka noge braniča na napadača.
Koji je, ponovimo gradivo, dotaknuo loptu desnom nogom i ISTOVREMENO tražio kontakt JASNIM pokretom lijeve noge.
(Digresija: kako je moguće istovremeno dotaknuti loptu desnom i tražiti kontakt “jasnim” pokretom lijeve noge?!? Pa to mirita Nobela za fiziku, a ne žuti za simuliranje!)
Dakle, Sudačka komisija priznaje činjenice:
1) Rakitić je dotaknuo loptu.
2) Kačavenda nije dotaknuo loptu.
3) Kačavenda je išao nogom na Rakitića, a ne na loptu.
Logična posljedica ovih, od strane Sudačke komisije priznatih, činjenica bila bi kazneni udarac za Hajduk i žuti karton Kačavendi.
Ali, u državi koja se s logikom nikad nije mogla složiti, jedino logično je da Sudačka komisija zamjeri sucu jer nije Rakitiću dao žuti karton za – simuliranje.
Jer nije bilo DODATNOG pomaka noge braniča na napadača.
Pomaka je, dakle, bilo, ali nije bilo DODATNOG pomaka. Ostali dijelovi braničevog tijela, njegovo očito kretanje prema napadaču a ne prema lopti, Sudačkoj komisiji nisu važni.
Sudačkoj komisiji nije važan ni prekršaj Torrentea na Krovinoviću pa ga nisu ni analizirali. Iako je sudac, “u savršenoj poziciji za procjenu situacije”, dobro vidio da je napadač br. 23 dotaknuo loptu desnom nogom, nije tražio nikakav kontakt lijevom nogom, a branič br. 4 je DODATNIM pomakom noge srušio napadača kojem se otvarao put prema protivničkom golu.
Sudačka komisija neće komentirati ni činjenicu da je “domaći napadač br. 10” (prije derbija bio) 48. igrač lige na kojem se najčešće sviraju prekršaji. U prosjeku, svake 52 minute. U derbiju nije sviran nijedan. Pa će prosjek sad već biti skoro puna ura. A “domaći napadač br. 10” ispasti iz Top 50 kao David Goffin na ATP ljestvici.
Sudačka komisija bi “suigraču br.11” dala žuti karton zbog simuliranja.
Disciplinski sudac će i ove srijede žestoko kazniti klub “napadača br. 10” i “njegovog suigrača br. 11”. Puno žešće nego klub čiji su “navijači” bakljama gađali i “suigrača br. 11” i gledatelje na zapadnoj tribini.
Kolateralna žrtva će biti Patrik Kolarić, talentirani sudac kojem “kolege” svojim “stručnim” opservacijama zatvaraju vrata Lige prvaka. Pa neće moć svirat penal za Real kad CR7 pogodi Srnu u leđa ka neki. Pa novine neće moć razapinjat Srnu jer nije da izjavu nego je reka – pitajte Bebeka…
A (d)novine će ignorirat gađanje bakljama “suigrača br. 11” jednakim žarom kojim su osudili zviždanje dijela tribina “igraču br. 14”.
Jedan lik iz HNL-a je rekao: “Onaj tko kupi kartu može vikati što god hoće”. Dok netko nije viknuo nešto što se tom liku nije svidilo.
P.S.: Dotaknuo loptu desnom nogom i istovremeno tražio kontakt jasnim pokretom lijeve noge.
