Strašna stvar se u posljednjih 36 sati događala na relaciji Brač – Split, jedna žena je u potpuno neljudskim uvjetima izgubila trudnoću i plod, a javnost je o tome izvjestila gradonačelnica Supetra Ivana Marković. Možda je najbolje za opis samog događaja jednostavno prenijeti dio njezina teksta s društvenih mreža. Napomena je da je sve napisala uz odobrenje obitelji koja je prošla i prolazi kalvariju.
Jučer se ujutro oko 8:00 sati trudnica radi krvarenja javila ginekologu u Supetru nakon čega je upućena na Hitnu pomoć u Zavod za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije, Ispostava Supetar gdje su liječnici koji, naravno imaju ograničene resurse pozvali gliser hitne službe radi transporta trudnice u Split. Ovim putem moram kazati da sa liječnicima na hitnoj u Supetru imam samo najbolja iskustva te vjerujem da se i oni puno puta osjećaju nemoćni radi ograničenih resursa.
Radi se ponovo o hitnom medicinskom prijevozu. Jednom gliseru nije radio motor , dok na drugom zamjenskom navodno nisu radili brisači te isti nije bio u mogućnosti prevesti pacijenticu u Split. Nakon toga dignut je helikopter, te je pacijentica tek nakon 11:30 prevezena u bolnicu u Splitu. Radi informacije koliko je sve to trajalo važno je kazati da je suprug trajektom došao do bolnice u Splitu u isto vrijeme kao pacijentica, tj., tzv. hitan medicinski prijevoz pacijentice je u rangu brzine redovne linije Supetar-Split.
(Ja se ispričavam što ne znam koristiti stručne termine)
U bolnici je utvrđeno da je plod izgubljen, što je prestrašno ali nije ni najgore u cijeloj ovoj nesretnoj priči. Bi li plod bio spašen da se došlo ranije do Splita to jednostavno nije moguće znati niti se u to želim upuštati. Činjenica je da je trudnica izgubila trudnoću.
Situacija koja je slijedila nakon me toliko zgrozila i potresla te ne mogu zamisliti kako je obitelji trenutno.
Naime, pacijentica je nakon što je dobila lijekove za odbacivanje ploda poslana DOMA NA BRAČ, po tremuntani koja je sinoć puhala, na otok gdje znaju da NEMA mogućnosti HITNOG medicinskog prijevoza (radi iskustva dana prije) te se pacijentica radi bolova jutros oko 6:00 sati javila ponovo u Hitnu u Supetru kada je zajedno sa suprugom upućena na trajekt u 6:30 da ide u Split u bolnicu.
Nažalost, nakon što je dobila adekvatne tablete za odbacivanje ploda pacijentica je porodila mrtvi plod u VOZILU sama sa suprugom, u trajektu na redovnoj liniji u 6:30-7:30, Supetar-Split. Sama sa suprugom.
Napisati nešto smisleno i bez psovanja nakon ovako nečega zapravo je nemoguće i neljudski. Pa hajdemo onda ljudski. Mater vam jebem, sredite napokon prokleti hitni medicinski prijevoz s otoka do bolnica. Već nam je pun nešto svega stravičnih priča koje nastaju jer 30 prokletih godina seronje iz Zagreba nisu sposobne uspostaviti hitni medicinski prijevoz (HEMS) s otoka. Godinama se krpa polovnim brodićima i dobrom voljom Oružanih snaga i njihovih resursa helikoptera. Gdje dolazi do problema jer nam ruski helikopteri lagano odlaze u otpis. A Blackhawkovi koje se nabavlja nisu dobri za civilni oblik medicinskog transporta. Dapače, stanje je takvo da su kroz posljednje dvije godine u nekoliko prilika Talijani uletavali sa svojim helikopterima, jednostavnije ih je bilo poslati preko Jadrana nego se snalaziti domaćim sredstvima. Ovo ne možemo potvrditi ili negirati, domaća vlast nije najtransparentnija na svijetu.
Prokleti Eurocopter135, koji je primarno smišljen među ostalim baš za medicinske transporte, košta oko četiri milijuna eura. Dakle, četiri komada, koliko bi bilo dovoljno za pokriti sve otoke, dođe 16 milijuna eura. Populističkim riječnikom kazano, niti trećina koliko bi trebao koštati novi Dinamov stadion. Cijena je još duplo manja ukoliko se letjelice uzmu na desetogodišnji lizing. O tome na što se u proteklih 30 godina potrošilo po osam milijuna eura strašno bi bilo pričati.
Sad je zapravo samo pitanje do kad ćemo trpiti sranja. Gdje je ta crta gdje će se kazati “ovako više ne može”? Bespredmetno je sad kazati da bi u normalnoj državi nakon ovoga ministar zdravstva letio po kratkom postupku, već bi praznio ladice iz ureda. Nije Vili Beroš jedini odgovoran, nisu ništa bolji bili niti Ostojić, Varga, Hebrang i sva druga buljumenta doktora, koju je bolila neka stvar za ovo. Ali Beroš je sad tu, on nije ništa napravio, i onda je u krajnjoj liniji samo ljudski napustiti poziciju.
Za kraj se samo možemo zapitati što je sljedeće? I poželjeti da žena koja je sve ovo morala doživjeti bar fizički bude u redu. Psihički su je već zatukli svojim neradom, nažalost.
