Odmah na početku ograda zbog naslova, naime, ja pojma nemam spadaju li Duško Kuliš, Dragan Kojić, Ana Bekuta i Zorana Mićanović u cajke. Za Duška Kuliša sam čuo, ovaj Kojić vjerojatno nije ništa u rodu Dušanu iz Discipline Kičme, a za dvije dame, uz dužno štovanje sam prvi put čuo danas kad sam pročitao vijest o tome da je gradonačelnik Pule, Filip Zoričić zabranio nastup navedenih izvođača u tamošnjem Domu sportova.
Gradonačelnik najvećeg istarskog grada im brani nastup zbog toga što, samo trenutak, da pročitam zašto, aha tu je – jer “želi čuvati identitet građanske, europske i mediteranske Pule”. Nije prvi put da čujemo za tako nešto. Ako je riječ o Zagrebu, Varaždinu ili Osijeku, onda se umjesto mediteranskog identiteta ubaci mitteleuropski i sve je tu.
Svaki put kad pročitam ovakvu vijest, a periodično se pojavljuju, uhvatim se u maštarenju o tome što bih ja sve zabranio, samo da imam vlast i neograničenu moć. I shvatim koji netolerantan lik čuči u meni.
Zabranio bih ja cajke ne samo u javnim prostorima, nego i u privatnim, ma zabranio bih im da snimaju išta. Ok, mogu snimat duplerice, to je u redu. Zabranio bih ja i klape koje koriste instrumente, odmah, zakonom. Jazz može, ali samo u ograničenim količinama.
Biciklistima bih zabranio izlazak na cestu, odmah, a kad bi pokušali na trotoar, alias pločnik, pisao bih im kazne da ih zaboli.
Barem polovici svojih “kolega“ bih zabranio pisanje. Konobarima koji ne donesu čašu vode uz kavu bih zabranio rad promptno.
Kafićima koji nemaju točeno pivo bih odmah oduzeo dozvolu.
Pekare koji stavljaju premalo sira u burek bih drastično kažnjavao. A i one koji stavljaju previše. Je li tako teško stavit – taman, majkumu?! A i ove koji filozofiraju o burecima i pitama bih zatvarao; jedi, ne filozofiraj.
Reklame na televiziji bih zabranio sad i zauvijek, a kina u kojima moraš čekat pola sata da počne film zbog onih najava bih tretirao kao bespravne objekte – odmah bagerom na njih.
Opera, balet? Ukinuto odmah. Zvona na crkvama bih obložio pamukom, a ni s pamukom nema da zvone prije devet ujutro.
Sucima koji ne puste prednost bih oduzeo pravo izlaska iz kuće na šest mjeseci promptno.
Mesarima koji ne zarežu opnu na bržoli, alias kremenadli bih oduzeo dozvolu odmah. Onima koji stavljaju aditive u ćevape bih osigurao boravak u zatvoru.
Komentari pod članke? Moram li uopće elaborirati zašto bih kidao ruke onome tko ih je smislio?
Ovo mi je sve palo na pamet u prvih pet minuta maštanja. Što biste vi sve zabranili, priznajte sami sebi?
Zavucite se u najtamnije kutke svoje duše, priznajte što vas tišti, outajte se i osvijestite što vas nervira dovoljno da biste iste sekunde bili spremni zabraniti postojanje tako nečega.
A onda sjednite, kao ja sad, pa razmislite kakav bi to svijet bio kad bi svatko za sebe mogao odlučivati što se smije a što ne smije.
I onda zamislite što bi bilo kad ne bismo imali sreće i kad bi takvu moć imao netko tko ne dijeli naše preferencije.
