Ovdje bi trebao ići analitički tekst o propasti splitskog škvera, rečenog Brodosplita, ali ući u tu priču nepripremljen je opasna rabota.
Kolega Damir Tolj u Slobodnoj Dalmaciji i u njenom prilogu Otvoreno more to prati i analizira, toplo preporučujemo čitati njegove analize događaja.
Ono što ćemo ovdje spomenuti je količina nebrige političara, ali i većine medija koji u fokus stavljaju druge teme, manje nepogodne za političare.
Splitski škver desetljećima je bio nosivi stup dalmatinske ekonomije i kad je on napuknuo, sve je krenulo svome kraju, a sada je, po svemu sudeći i priči oko splitske brodogradnje došao kraj. I nigdje panike, kao da smo svi zajedno navikli da kod nas ništa osim turizma ne postoji.
Znamo dobro da je odavno propast počela, ovisno o narativu kojeg netko želi podvaliti, netko će reći da to nikad nije ni bilo realno, neki će spominjati svjetske tokove, netko će spominjati marčapiju na svim razinama, a mi ćemo opet istaći – nikoga više nije ni briga.
A gasi se škver.
Škver od kojega su se okoristili mnogi, uglavnom oni koji mu nisu dali ništa. Oni koji su u njega ugradili cijele svoje radne vijekove, oni koji su zdravlje ostavili na navozima, oni su dobili male plaće i nikakve penzije, i ostaju im samo neke uspomene na bolja vremena kada su barem mogli biti ponosni na ono što su gradili.
A gospodarima hrvatske stvarnosti su ostali prekrcani računi, stanovi i jahte, baš kao i u slučaju gotovo svih drugih privatizacija, pretvorbi i sličnih marčapija pod krinkom promjene sustava i izgradnje države i vrlog novog svijeta.
I eto, kako stvari stoje, Split više neće imati škver.
Ništa nismo čuli od premijera o tome, gradonačelnički kandidati se o tome (za sad) ne oglašavaju, nema više ni sindikalnih vođa koji su vikali do neba još prije dvadeset godina i upozoravali kako će se dogoditi ovo što se sad događa, a ostalo je samo još nekoliko novinara koji o tome uporno pišu. I ne, ne spadamo među njih, rekli smo vam na početku, nama je samo užasno teško i promisliti na Split bez škvera, pa zato ostavljamo ovu crticu da bi barem to ostalo zabilježeno.
Možemo se svi zajedno sramiti, jer mi smo ti koji smo odabrali sve ovo što nam se događa i pustili smo najgore među nama upravljati najvažnijim što imamo.
A možda se škver i izvuče, tko zna, jednog dana kad vrati dugove svojem vlasniku.
