Ovaj portal se trudi uvijek dati kontekst svakoj priči, ne ganjamo turboekskluzive, ali volimo nazivati stvari svojim imenom.
A u Šibeniku će se danas dogoditi diskriminacija.
HNS je u svojem odgovoru napisao da oni smatraju kako nema regionalne diskriminacije, mi ostajemo pri tome da je u slučaju kad je nekome s jednim mjestom prebivališta nešto dopušteno a drugome nije eklatantni primjer regionalne diskriminacije, i bilo bi lijepo da neki sud odluči o tome, uvjereni smo da bi onaj na kojemu takve stvari obično završe dijelio naše mišljenje.
HNK Šibenik je u svojem priopćenju, baš kao i HNS stvar sveo na navijače Šibenika i Hajduka, dapače – spomenuo dvije konfrontirajuće skupine, ne imenujući Funcute i Torcidu, ali nama to nije problem.
A mi ćemo opet ponoviti – nije riječ o razdvajanju Torcide i Funcuta, nije čak ni riječ o zabrani Hajdukovih obilježja na zapadu, to je mjera koja nam kao navijačima Hajduka užasno ide na živce, ali je razumljiva i na koncu – ima uporište u propisima.
Čak su pažljivo napisali kako su Hajdukovim navijačima dali više nego što su trebali po propisima, a nisu, jer u propisima jasno piše da se gostujućim navijačima mora staviti na raspolaganje cijela tribina na kojoj će boraviti ako prelazi 5% kapaciteta, ali to su upotrijebili kao argument da nema diskriminacije. A uopće nije riječ o tome.
Riječ je o tome da nitko tko ne živi u Šibensko-kninskoj županiji ne može nešto što oni mogu. Ni navijači Rijeke, Bayerna, Zeline ili na koncu – samog Šibenika ne mogu kupiti ulaznicu ako žive van županije.
I ne možemo to dovoljno puta ponoviti – to je eklatantni primjer diskriminacije.
A sad malo o kontekstu, da pojasnimo po tko zna koji put zašto se sve ovo događa…
Navijače se kao temu izvlači u uvijek pogodnom trenutku za medijsko pokrivanje nekih velikih marifetluka. I ti navijači su u medijima i javnosti svako malo huligani koje treba istrijebiti, pa su onda malo heroji, a onda su opet oni koje treba pendrečiti ili neselektivno pucati po njima.
Osobna digresija – nadam se da ste primijetili kako sam u cijeloj ovoj seriji članaka dobro pazio da niti jednom ne napišem “Šibenčani“ ili “Šibenik“. Jednom mi je pobjeglo u naslovu kad sam radi duljine HNK Šibenik nazvao Šibenikom, ali dobro sam pazio da svaki put napišem HNK Šibenik, klub sa Šubićevca ili šibenski klub.
Naime, ja jednostavno volim Šibenik i Šibenčane, dio života sam proveo u tom gradu, i nisam primijetio baš nikakvu razliku između nas i njih. Ljudi kao ljudi, Dalmatinci kao Dalmatinci – drčni, ponosni, duhoviti i emotivni – uvik na prvi balun. I igraju briškulu i trešetu, a za razliku od onih koji im vode klub znaju da kad tučen kupe moraju ubit i vratit kupe, a ne špade.
Sve se ovo događa kako bi nam objasnili da su navijači problem. A nisu problem navijači nego huligani, iako ni blizu kao što se želi prikazati, ali činjenica je da se prema huliganima treba postupati.
Ono gdje se razlikujemo je činjenica da ja jednostavno ne mogu podržati bilo kakvo postupanje zbog kojeg će ispaštati jedna jedina nevina osoba, jer staro pravilo kaže kako je manja nepravda pustiti pet krivaca nego zatvoriti jednog nevinog.
A ovo sve završava po leđima onih za koje se HNS, političari i ostali deklarativno zalažu – takozvanih “normalnih navijača“ – obitelji s djecom, onima koji samo žele u miru gledati nogomet.
Jer se želi da oni zaključe kako na utakmicu ne mogu radi Torcide i Funcuta, radi ultrasa, koji su kao, svi huligani.
Već smo pisali o specifičnostima Hajdukovih navijača, za razliku od ostalih navijačkih grupa čiji korpus na gostovanjima čine gotovo isključivo ultrasi – kod Hajdukovih to nije slučaj. Hrpa umirovljenika, obitelji s djecom, mnogo dama u najboljim godinama prati svoj klub i na ostalim stadionima, ne samo na Poljudu.
Cilj je cijele politike, bez obzira na deklarativne izjave o obiteljima s djecom koje treba vratiti na utakmice – imati prazne stadione, što su u većini države već postigli, ali s ovima će malo teže ići.
Jedini stadion u zemlji koji je iz vikenda u vikend pun djece i obitelji je onaj na kojemu se pali najviše baklji i na kojemu ima najviše ultrasa i onaj na kojem se ispiše najviše kazni. Što onda smeta narativu da obitelji s djecom ne mogu na stadione zbog huligana.
I to policiji i organizatorima radi problem.
I umjesto da te mirne građane koji samo žele gledati nogomet zaštite od huligana koji definitivno postoje, njihova je odluka njima onemogućiti ili zgaditi putovanje.
A ako se u svemu tome može još malo potpiriti mržnja između dva dalmatinska grada, pa to je bonus koji mordorski vladari i njihovi vjerni medijski psi nikad neće propustiti.
Za kraj nešto sasvim osobno – užasno mi uši para tišina iz krugova udruga za zaštitu ljudskih prava. Zamislimo na trenutak da večeras na zapad dođe dvjesto ljudi sa zastavama duginih boja i da im se zabrani ulaz.
I užasno mi smeta zaglušujuća tišina iz Hajduka i Našeg Hajduka, kao da je riječ o izborima u Burundiju, a ne problemima na koje nailaze njihovi članovi.
