Već rečeno, nisam neki veliki fan prijateljskih i pripremnih dvoboja, ali moram reći kako su ove dvije Hajdukove do sada bile izuzetno pune ritma i dosta prgave. A kako se igra po sekvencama, nema izmjena u igri koje ubiju utakmicu do temelja. No, da naznačimo ono što se do sada moglo vidjeti.
Prva zanimljivost je da će Leko očigledno igrati u nekom hibridnom 352 sustavu. Dijelu Hajdukovih navijača to izaziva neka loša sjećanja, ali nema lošeg sustava, samo ima loše igre. Visoko postavljeni bočni igrači u izgradnji, u sredinu stisnuti napadači, od kojih jedan uvijek dolazi bliže da bude opcija za dodavanje zadnjoj liniji, Kalik koji tada odlazi u prostor koji se otvara u napadu… Sve su to neki mehanizmi koje se primjećuje. Neće biti izbjegavanja dugih lopti ako nema druge opcije u gradnji, to je tendencija i u svijetu, presing je postao toliko moćan kod ekipa da su duge lopte prestale biti arhaično sredstvo koje se povezuje s davnim engleskim nogometom.
Druga zaniljivost dogodila se nakon jučerašnjeg dvoboja, kad je Leko kazao da mu nedostaje pet igrača. Unaprijeđena verzija izjave Otta Barića, kojem su stalno nedostajala dva igrača. No, kad se pogleda kontekst izjave, stvari su malo drugačije. Trener Hajduka to je nadopunio s željom da ima 16 igrača za stalno ganjanje ritma. Kad se tako pogleda, to je bila poruka drugoj jedanaestorki da se još nije pokazalo pet igrača koji bi bili za prve opcije. A gledajući ove dvije utakmice jasno je da ima potrebe za pojačanjima, čak i popunama kad je obrana u pitanju. Dvojica na posudbi, Simić koji je upitan nakon 15. veljače za sastav, Prpić koji ipak pokazuje da još ima dječje bolesti. I Vušković koji ne može nastupati do kraja veljače zbog premalo godina, ali Vušković je posebna priča koju ćemo posebno obraditi. Uglavnom, u obrani se mora nekog dovesti. Kao i na poziciji zadnjeg veznog, radi se o mjestu na kojem se Grgić zbog postavki igre jako troši, a pitanje je koliko ga Fossatti može zamjeniti po pitanju energetske igre.
Treću zanimljivost moguće je bilo zamjetiti jer se sve s terena čulo. Pa uz nekoliko sočnih psovki Leke dalo se zamjetiti da najviše priča s Melnjakom, čini se kako će lijeva strana biti ključ u asimetričnoj postavi ekipe. Neće Melnjak tako samo biti half, nego se od njega očekuje i ofenzivni učinak, čini se kako treba uvijek biti opcija za dodavanje unatrag Sahitiju i Krovinoviću. Popunjavat će tako i neke bekovske zadaće, ne čudi onda dosta priče Leke za tu poziciju.
Četvrto je pitanje ofenzivnih osmica, koje se široko postavljaju te su ključne u presingu. Morat će Krovinović i Kalik iznijeti trku, a uz to se očekuje da budu realizatorski nastrojeni. Pogotovo Kalik koji u nekim fazama igre je gotovo pa napadač. Općenito se u ova dva susreta stekao dojam da je lijeva strana više namijenjena kombinatorici, dok desna traži prostor i realizaciju. Ovakav stil igre Krovinovića će vjerojatno podsjetiti na dane u WBA, kad je bio na lijevom krilu nominalno, ali je dosta ulazio u sredinu, nije se ponašao kao klasično krilo.
Peta zanimljivost i nije novost: Livaja je i dalje ključni igrač sastava. Jer kad se postavi igra, igrače na njihove pozicije, opet na kraju netko mora odigrati neki potez koji će biti ključan. A tu je Livaja i dalje broj jedan, čovjek je jednostavno toliki kvalitet da radi razliku. Iako mu je uloga sad nešto drugačija nego na jesen, više organizatorska, i dalje je onaj koji izbacuje suigrače u prilike ili je sam negdje u zoni opasnosti. I dalje će biti teror za protivničke obrane.
Šesto što se mora spomenuti je Luka Vušković. Nisam pobornik dizanja u nebesa mladih igrača, često hajdučki puk s time pretjeruje, svakog mladog koji se priključi pripremama seniora se voli potencirati kao buduću veliku stvar. Surova nogometna statistika pokazuje kako niti trećina takvih ne uspije postati standardni prvotimac. No, nakon dvije pripremne utakmice može se reći kako je Vušković stvarno nešto drugo. Momak ima predispozicije za postati veliki half, to je već neko vrijeme neupitno. No, sad se pokazuje da je već sad na dovoljnom stupnju razvoja da konkurira za prvi tim. S 15 godina. I nije to pitanje fizikale, tu je imao sreću da je već sad dovoljno očvrsnuo da se može nositi sa seniorima. Nije pitanje niti tehnike, za nju se već godinam zna da je ima na vrhunskoj razini. Stvar je psihologije, Vušković ne upada u paniku u problematičnim situacijama, djeluje kao da ima 300 seniorskih utakmica iza sebe, a ne da još više od mjesec dana ne smije nastupiti u službenoj utakmici. Jedini problem u pitanju njega i Hajduka može nastati ako do Guardiole dođu snimke njegovih prodora u pripremama, taj je lud za halfovima takvih karakteristika i definitivno bi ga zapisao u tekicu. A to ti nikad nije dobro ako želiš zadržati igrača.
