Rezultat na kraju takav da se čovjek pita zašto se toliko nervao kroz utakmicu, ali tako to zna ići s Hajdukom. No, pređimo na zanimljivosti.
Prva stvar je da se Hajduk i dalje muči s iznošenjem lopte. Promijenio je Leko formaciju, bilo je to nekih 3-4-2-1 što je u trenucima prelazilo čak i u 4-2-3-1, Prpić bi postao lijevi bek, Melnjak lijevo krilo, Krovinović bi došao na onog famoznog trequatristu, ali i s ta dva niže postavljena vezna igrača i dalje je bio problem smisleno izvući loptu od golmana do napada. Hajduk za sada, od početka polusezone, nema smisleno rješenje za visok presing protivnika, ozbiljan je to problem. To se čak nije promijenilo s igračem više na terenu, Varaždin je i dalje stajao visoko i opstruirao igru gostiju. Na trenutke se činilo da nije bilo rješenja bez obzira na igrača više. No, to dovodi do druge zanimljvosti.
Drugo je da Hajduk nije dobio na neki sustav s igračem više, nego na mišiće. Varaždin nije promijenio igru kad je ostao s deset igrača na terenu, ali to je bio smislen rizik, desetorica jednostavno ne mogu držati pritisak na jedanaest igrača duži vremenski period. Čak i kad je Varaždin počeo pucati, opet je bila potrebna jedna od genijalnosti iz repertoara Marka Livaje da prelomi utakmicu, Nakon toga je zapravo bilo šamaranje mrtvog magarca. No, neozbiljno bi bilo za klub ranga Hajduka da u situaciji s igračem više lomi protivnika na mišiće i čeka neki potez genijalaca naprijed (uveo je Leko i Kalinića, znajući da i on može dovesti do gola iz ničega).
Treća stvar se tiče disciplinske komisije HNL-a. Koja bi, ako imalo drži do nogometa Elezija morala kazniti s više od dvije pravilima minimalne utakmice pauziranja. Start koji je mladi varaždinski nogometaš izveo na Lovrencsicsu je iz one kategorije “prekidaju nogometne karijere”. Belu tu treba ići minus za suđenje. Jeste pustio agresivniju igru, i po tome je najbolji od poslovično loših hrvatskih sudaca, ali morao je vidjeti odmah da se radi o pogibeljnom startu.
Četvrta zanimljivost je nešto iz budućnosti. Naprosto ne mogu dočekati objašnjenje za kraj. Kalinić je loptu ugurao u gol, to je manje upitno bilo od onog prvog Melnjakovog, kako je došlo do toga da ne bude ništa od toga nikako ne može biti jasno. Znajući osebujnost sudačkih “eksperata”, mogao bi to biti spektakl od objašnjenja odluke. Stvarno Varaždin nije zaslužio da izgubi s 1:5, nije takva razlika bila u igri, ali nije na sucima da zaključuju tko je što zaslužio, nego da sude.
Peta zanimljivost je s tribina, prozvalo se upravu za pojačanja. Kojih nema do sada. A ovaj slučaj da je Capan definitivno neplanirano morao u prvu postavu, jer da je planirano ne bi igrao protiv Šahtara za juniore, pokazuje da Hajduku fali dubina rostera. Pametno se pustilo i prodalo igrače koji su bili teret ili se bar moglo bez njih. No, nije se upotpunilo nekim dolascima. Prelazni rok u Hrvatskoj je specifičan, moraš dugo čekati da igrači prvo vide je li mogu u lige petice, pa ih onda možeš privući ako ne pronađu nešto. A i onda te mogu odbiti, jer objektivno, kome se baš igra u Hrvatskoj ako nema potrebe? Ali svejedno, treba naći način za upotpuniti dubinu sastava. Ovako će to biti napeto, svaka nova ozljeda ili kartoni otvaraju ozbiljnu ranu.
Šesta stvar je Rokas Pukštas. Neki će me vjerojatno proglasiti ludim, ali to je momak koji će vjerojatno biti rekordni transfer Hajduka. Ogroman je potencijal, ima usađen onaj američki kompetitivni gen, ima roditelje koji su bili vrhunski sportaši pa neće raditi neku ludoriju a la Brkljače. A silnice u modernom nogometu su takve da će američka liga u sljedećih 3-4 godine postati vjerojatno šesta financijski najmoćnija na svijetu. A Hajduk će, ako sve bude kako treba biti, imati američkog reprezentativca…
