Vladimir Putin izašao je jučer s najpomirljivijim tonovima još od starta invazije na Ukrajinu 24. veljače ove godine. Izrekao ih je u Astani na samitu Zajednice nezavisnih država, gdje je morao doživjeti i prilično oštre tonove od čelnika srednjeazijskih država, prije svega Taždikistana.
Svakako najzanimljiviji dio onaj je o pregovorima. „Poziciju Kijeva znamo. Oni stalno govore da su za pregovore, a onda donesu rezoluciju o zabrani pregovora. O čemu se tu ima pričati? Oduvijek govorim da smo mi otvoreni za pregovore.” Tako govori kremaljski vožd, prvi put otvoreno sam spominjući spremnost na brze pregovore.
Za primarno objašnjenje ovakve promjene retorike pobrinuo se ruski oporbeni portal, trenutno na privremenom radu u Latviji, Meduza. Prema njihovim informacijama, a obično su dobro upućeni, Putin kod nekoliko europskih čelnika posljednjih dana lobira da pritisnu Ukrajinu na pregovore za prekid vatre. Dakle, ne na mirovne pregovore, nego prekid vatre.
Rusi bi, prema Meduzi, kao čin dobre volje bili spremni napustiti Herson kao zalog tih pregovora. Što je zapravo ponuda koja ne daje ništa s obzirom na to da je pitanje dana ili u najgoru ruku tjedna kad će ukrajinske postrojbe i bez činova dobre volje ponovno vratiti taj grad na jugu države. No, portal pojašnjava i što je prava Putinova nakana.
Dobiti na vremenu kako bi se obučilo nove mobilizirane vojnike kako bi bio spreman za novu ofenzivu u veljači ili ožujku 2023. godine, kada vremenske prilike dopuste. Rusi su trenutno u defanzivi na svim područjima osim oko Bahmuta, a tamo im ofenziva baš i ne ide po planu, već tjednima ne uspjevaju doći ni do ulaza u taj grad. Koji brane ukrajinske jedinice Teritorijalne obrane, a ne elitne brigade. Novi mobilizirani vojnici ginu masovno ako ih se odmah ubaci u borbu, a sve su češći i slučajevi predaje bez ikakve borbe. Ruskoj vojsci na terenu predah je nužan.
Ne ide Rusima ni stanje s dalekometnim oružjem, istrošili su oko dvije trećine zaliha Iskandera, Kalibra i avionskih krstrećih raketa, a upitno je koliko zbog sankcija mogu uopće proizvesti novih primjeraka. Moderni projektili traže modernu elektroniku, a Rusi toga nemaju u domicilnoj proizvodnji. Uz to, raketiranja civilnih i energetskih lokacija početkom ovog tjedna otpustila su kočnice Zapada, koji je već u ovih pet dana dostavio u Ukrajinu pozamašan broj protuzračnih sustava. Neka ostane upisano, Njemačka je s protuzračnim sustavom IRIS-T postala prva država koja je u Ukrajinu poslala najmodernije NATO naoružanje, dosad je to ipak bila starija tehnologija, čak i famozni HIMARS koji je promijenio tijek rata sustav je star tridesetak godina. Rusi će sada prvi put imati protiv sebe gotovo vrh zapadnih tehnologija. A loše su se nosili i s ovim starijima.
U takvoj situaciji Putinove riječi onda nisu iznenađenje, kao ni njegovo lobiranje. Nastoji čak i ispasti mirotvorcem, jer, eto, on je za prekid vatre. Nada se kako su svi zaboravili nepouzdanost njegovih obećanja, pa čak i potpisanih sporazuma. A prava je istina da mu prijeti teški kolaps, Herson već gubi, ni Luhansk mu ne izgleda obećavajuće, a na sve to se kaleme sve češći napadi i na ruske teritorije. Belgorod sve češće živi pod zračnim uzbunama, a kremljskom diktatoru najgore što se može dogoditi jest turbulencija doma.
Američki predsjednik Biden kazao je kako smatra da se Putin malo preračunao s napadom na Ukrajinu. I to je srž problema u Moskvi. Nadali su se brzom zauzimanju Kijeva, aneksiji istočnih djelova Ukrajine te vjerojatno instaliranju marionetske vlade za zapadni dio. Kad je to propalo prvog dana rata, ostale su samo bešpotedne borbe. A one trenutačnim rezultatima Putina pokazuju slabim u očima domaće javnosti i, još bitnije, ruskih centara moći. Jer nikad diktator ne drži državu sam, iza sebe ima kliku koja je s njim. Toj ruskoj kliki, čekistima i „patriotskim” oligrasima sve više upada u oko da Putinu jednostavno ne ide. A takve misli u ruskoj povijesti obično su se pokazivale opasnima po vladare.
Dakle, Putinu je prekid vatre i pregrupiranje snaga bitno zbog domaćeg odnosa snaga. Obećanje velike proljetne ofenzive kupilo bi mu dodatno vrijeme i omogućilo da zadrži svoj gard velikog vođe. Uz to bi vjerojatno tražio nekakvo olakšanje sankcija jer, eto, mirno je sad. No, u svemu ima jedan parametar koji mu nikako ne ide u korist.
Ukrajinci ne žele pregovarati s njim. S jedne strane, stanje na bojištima takvo je da bi čak bili i glupi da pristanu na prekid vatre. S druge strane, jednostavno ne žele biti ni u ikakvim kontaktima s osobom koja je naredila raketiranja civilnih ciljeva po Ukrajini, koja nije držala riječ i koja je na koncu konca prekršila memorandum iz Budimpešte kojim je čak garantirala sigurnost ovoj državi.
Rusi imaju plan kako izigrati ukrajinsku nakanu da ne pregovaraju s Putinom. Prema navodima Meduze, smatraju da se prekid vatre može dogovoriti na vojnoj razini, bez uplitanja političara. Pomalo naivno razmišljanje, ali Rusi se moraju hvatati za takve krivine. Uglavnom, sve se svodi na njihovu trenutačnu inferiornost na terenu, koju se nadaju suzbiti intezivnim treningom 300-tinjak tisuća novih vojnika. Tu ne odustaju od sovjetske doktrine kako se velikim brojem ljudi mogu kompenzirati tehnološki i taktički minusi. „I kvantiteta je nekad kvaliteta sama po sebi”, rekao je u jednoj prilici Staljin.
Još jednu činjenicu u ovoj promjeni retorike treba uzeti u obzir. Ovaj tjedan šef diplomacije EU Josep Borell postao je prvi zapadni diplomat koji je bez rukavica nastupio prema službenoj Moskvi. „Svaki nuklearni udar protiv Ukrajine izazvat će odgovor. Ne nuklearni odgovor, ali tako silovit vojni odgovor da će ruska vojska biti uništena”, kazao je Borell prvi put čvrsto postavivši granicu koja se ne smije prijeći. Tko god je makar poslovao s Rusima zna njihovu pregovaračku strategiju. Prijete, kukaju, izvrdavaju se, sve dok ih se ne stavi pred zid. Tada spremno reteriraju. Ivana Dragičević u svojoj kolumni na N1 napisala je znakovitu rečenicu koju joj je kazao finski premijer Sauli Niinistö. „Morate biti vrlo jasni s Rusijom. Reći ‘ne’ i jasno dati do znanja gdje povlačite crtu. To pomaže u situacijama gdje očekujete da i oni budu jasni.” Tako je govorio Niinistö, a čini se da je njegov savjet poslušao Borell, dovodeći Rusiju u položaj da nema širine prijetnji.
A Zapad može uništiti rusku vojsku koliko god apologeti Kremlja ismijavali takvu mogućnost. Ograničena zapadna tehnika i tehnologija kobna je u Ukrajini po ruske trupe, a još 2013. godine ruski načelnik Glavnog stožera Valerij Gerasimov u znanstvenim radovima navodio je da je Rusija inferirorna NATO-u u bilo kakvom konvencionalnom sukobu. Sve to dovodi do ove situacije u kojoj je primirje jedini izlaz Rusiji i kupnja vremena. Iako je nejasno zašto misle da bi proljetna ofenziva bila uspješna s obzirom na to da ni Ukrajina preko zime ne bi tratila vrijeme za opremanje i obuku vojske.
