Ukoliko niste pročitali najavni tekst našeg glavnog urednika na društvenim mrežama, trafika.hr nedjeljom – ne radi. Kako je i sam rekao, ne zato što smo smjerni kršćani, nego zato što vjerujemo da svaka osoba ima pravo na neradnu nedjelju, pa tako i novinari.
Možda nekad prekršimo to pravilo, isključivo na dobrovoljnoj bazi, u slučaju da poleti neka nuklearna glava ili prema nama krene neki komet, iako je to samo po sebi vjerojatno redundantno, jer nekako se čini da je u tom slučaju pametnije pustit onu kompilaciju šta je složija Mladen.
Uglavnom, da bismo nadoknadili taj neradni dan, ponedjeljkom ćemo vam ukratko prenijeti sve ono što se događalo u nedjelju.
Događaj dana južno od Svetog Roka bio je splitski festival, odnosno ukazanje premijera Plenkovića u prvom redu gledališta na splitskom Trgu Republike. Premijer inače nije baš često u gradu, ali kad se događaju kampanje za lokalne izbore, eto čak je i splitski festival, taj tužni podsjetnik na ono što je Split nekad bio, dovoljno dobar razlog za dolazak.
Šteta da je Ultra u gradu u vrijeme predizborne šutnje, iako bi bilo baš zabavno vidjeti premijera kako u društvu Ante Sanadera, Zorana Đogaša i recimo Ante Bačića đuska na taktove elektronske glazbe. Barem u petak do ponoći.
Jučer su se Zoran Đogaš i Ivica Puljak sučelili na N1 televiziji, nismo čuli ništa novo što ne čujemo svakodnevno, i nekako nam se čini da svi jedva čekamo da prođe i ovaj tjedan, da ih više ne slušamo i da netko započne rješavati nagomilane probleme.
Tko? Pa s obzirom da je riječ o utakmici, neka pobijedi bolji.
Možda samo treba izdvojiti činjenicu da Split nema dovoljno ingerencija oko rješavanja svojih gorućih problema, a kandidati se razlikuju samo u načinu na koji sanjaju rješenje tog gordijskog čvora – Ivica Puljak želi preustroj lokalne samouprave, što će se dogoditi kad na vrbi rodi grožđe ili većinsku vlast dobije netko na državnoj razini tko neće razmišljati o tome da ostane na vlasti duže od jednog mandata, a Zoran Đogaš smatra da se to može i u zadanom sustavu – boljom suradnjom, što je nešto što slušamo već 30 godina i eto, baš smo se usrećili.
Riječ – dvije i o splitskom festivalu. Nismo gledali. A pobijedio je, kažu, Luka Nižetić. Čestitke.
(priznajemo, u originalnoj verziji članka smo napisali “Alen” umjesto “Luka” – iskrena greška, nismo se imali namjeru rugat, isprike svim Nižetićima)
Na sportskom planu, vaterpolisti su izgubili od Grčke u borbi za broncu, ali sve pohvale momčadi koja je u preustroju i koja je zapravo premašila očekivanja, to su porazi koji bole, ali idu u rok službe i vidi se smisao istih.
S druge strane, poraz košarkaša od Finske je zadnji čavao u lijes ambicija Dina Rađe, Stojka Vrankovića i njihovog tima, koji su vjerojatno imali najbolje namjere, ali su zglajzali do balčaka.
Sačuvajbože da bismo zazivali povratak na staro, jer ono što je bilo prije njih je bilo doslovno kriminalno, ali da treba nešto novo, to je činjenica. Naš mali savjet oko stranaca u reprezentaciji – umjesto da se raspravlja o strancu na poziciji playmakera, naš je dojam da bi prvenstveno trebalo razmisliti o strancu na poziciji izbornika.
Hajdučke teme ćemo obraditi u posebnom komentaru, ali u njemu neće biti riječi o onome što je jučer okupiralo hajdučki medijski prostor, gdje se još jednom netko odlučio dignuti nogu i zapišati po klubu s Poljuda, a dio medija to spremno prihvatio i sakupio svaku kap, te isto prezentirao javnosti.
Iz Hajduka najavljuju tužbe, naš savjet – ne pucati u glasnika, bez obzira što imamo svoje mišljenje o nekritičkom prenošenju svakog zapišavanja.
Čitali smo (i) jučer o napadima morskih pasa, o visokim cijenama kave i koječega na Jadranu, ali čitati ćete i dalje, bez obzira što je morski pas napao nekoliko tisuća nautičkih milja od našeg mora i bez obzira što mi na Jadranu kavu pijemo svaki dan za desetak kuna po šalici.
