Vojni rok vraća se u Hrvatsku, od ljeta kreće slanje poziva, a prva tranša ročnika na jesen bi trebala krenuti put Slunja, Požege i Knina, gdje će mlada vojska biti smještena. Sad se vojni rok naziva temeljna vojna obuka, traje samo dva mjeseca, a ročnici imaju neke pogodnosti na koje se prije nije moglo računati. Plaća od 1.100 eura, neoporezivo, zabrana poslodavcima da otpuštaju ročnike, kao i mogućnost prijema u profesionalnu službu nakon odrađene obuke.
Javnost je izuzetno zainteresirana jer se postavlja dosta pitanja. Prvo je ono sociološko, radi li se o militarizaciji društva, kao i kako će mladi reagirati nakon što više od 16 godina nije bilo nikakve verzije obaveznog služenja. Teško da se o militarizaciji može pričati, dva mjeseca prekratko je razdoblje za takvo što. S druge strane, moglo bi biti problema, mlađe generacije nisu odgojene da im je izbivanje dva mjeseca od doma i stega nešto normalno. Dokle to ide najbolje je vidljivo iz javnog diskursa hoće li ročnici smjeti koristiti mobitele. Nešto gdje zdrav razum nalaže da ročnici preko dana ne mogu koristiti telefone, a navečer im se to može dopustiti odjednom je postalo esencijalna priča.
Gledano dubinski i analitički, pitanje mobitela nešto je što će generalno morati biti dio obuke. Rat u Ukrajini pokazao je kako to ima čak i taktički učinak. Obavještajni je očekivan, jasno da sigurnosne snage protivnika paze što vojnici objavljuju, na osnovu čega mogu zaključiti kakvo je stanje u vojsci. Međutim, geolociranje putem fotografija i elektronskih uređaja otišlo je u neke druge sfere, Ukrajinci su, primjerice, na osnovi samo jedne snimke dolaska Čečena u jednu zgradu dvjema raketama uspjeli iz borbe izbaciti dvije satnije protivnika. Kako su iz MORH-a najavili, dio obuke bit će namijenjen i ovim pitanjima.
Dragovoljna obuka možda je bila dobar primjer s čime će se sve Oružane snage morati nositi dok dovedu u red ročnike. Bilo je tu svega, seksualnih odnosa ročnica s časnicima, ročničkih tuluma u kasnim satima, čak i smrtnih slučajeva zbog nepažnje. A iako se o tome nije puno pričalo, bilo je i poziva roditelja koji su se bunili da su njihova djeca izložena prevelikim fizičkim i mentalnim naporima. Sa sličnim poteškoćama instruktori će se morati suočavati i u početku ovog novog projekta obuke.
Puno veći problem s uvođenjem temeljne obuke jest onaj strateški, a o tome se malo priča. Koji je uopće plan MORH-a, zašto se ovo radi osim samo da bi se zadovoljila forma? Trenutačni međunarodni odnosi i uzavrela sigurnosna situacija ne isključuje ratove na području Europe, kako manje, tako i one visokog intentziteta, te je iz te perspektive pohvalno da se MORH počeo baviti ovakvim stvarima. Uostalom, sam je ministar Ivan Anušić dosta precizno locirao prijetnje Hrvatskoj u blizini, doduše zbog vanjskopolitičkih odnosa morao je malo reterirati, ali onaj tko ne vidi da su Srbija, Republika Srpska i Mađarska sigurnosni izazov za Hrvatsku jednostavno je naivan.
No, ukrajinski rat pokazao je neke nove trendove, ali i potvrdio neke stare. Prije svega onaj da je profesionalna vojska bolja od ročničke. I Ukrajinci i Rusi na mjesta na kojima se očekivalo najveće sukobe dovodili su najsikusnije profesionalne brigade, nisu to radili jer im je tako došlo, nego se pokazalo da su jednostavno efikasnije. Mišljenja sam da bi zbog toga Oružane snage uz uvođenje ove obuke trebale ozbiljno porazmisliti o proširenju jedinica prvog odgovora, koje se u ovom trenutku svode na dvije kopnene brigade i jednu ojačanu satniju mornaričkog pješaštva – marinaca, kazalo bi se holivudski. Zbivanja na istoku Europe pokazala su da su to još uvijek najbitnije postrojbe, dapače, da se na njih mora spustiti dio zadaća koje su inače obično rezervirane za pristožerne postrojbe. Ratna isukstva Ukrajinaca (o kojima ipak znamo više nego o Rusima) pokazuju da dio zadataka tipa ELINT/SIGINT (elektronsko i signalno nadziranje protivnika), kao i zračnog izviđanja dronova treba spustiti na što nižu razinu. Dakle, na razinu satnija ili čak vodova gdje je moguće. Bez takvih planova MORH-u će biti uzalud samo povećavani broj temeljno obučenih osoba. Postoji tu i zamka da se uleti u samozavaravanje da smo mi u boljoj situaciji jer smo imali ratna zbivanja, pa smo iskusniji.
Prije svega, od posljednjih ratnih zbivanja prošlo je 30 godina, narednici kao ključni dio obuke koji su tada imali 25 godina danas su 55-godišnjaci i zapravo je ogroman dio njih u mirovini. Druga je stvar da je to bio u potpunosti različit rat od ovih potencijalnih u budućnosti. Prije svega, od 1992. do 1995. godine radilo se o ratnom sukobu slabijeg intenziteta, što će u budućnosti biti rijetkost. A druga je stvar da se tehnologija u potpunosti promijenila. Da je Hrvatska imala HIMARS-e i Rafale 1995. godine, do Oluje vjerojatno ne bi ni došlo. Razorilo bi se protivnikove zapovjedne i radarske centre i vjerojatno bi se on nakon toga predao. A govorimo o tehnologijama koje su postojale u to doba (Rafale, doduše, još u testnoj fazi). Uvođenje dronova kao bitnog segmenta bojišnice nešto je s čim bi se OSRH trebao ozbiljno pozabaviti, pa možda i sklopiti neke sporazume s fakultetima i tehnološkim ustanovama. Digresija: pojedine države, poput Njemačke i Češke, promjenu u sigurnosnom statusu Europe iskoristile su za ogroman pomak na područjima istraživanja, dizajna i razvoja novih sustava, ali i pojačavanja industrije klasičnih. Hrvatska se zasad nije uključila u taj smjer iako je jasno da će EU nuditi jeftin novac za takve projekte.
I na kraju, ostat će i pitanje broja narednika sposbnih za obuku. OSRH svakako u Požegi ima dovoljno tog kadra jer su bili tu i za dragovoljno obučavanje. Međutim, sad ih treba rasporediti u Slunj i Knin, trebaju veće brojke, a dosada se nije pazilo da se bar plaćama ljude motivira da napreduju do tog dočasničkog mjesta. Razlika u koeficijentu plaće između desetnika i narednika iznosi 0,05, a odgovornost je ipak mnogo veća.
Uglavnom, samo uvođenje vojnog roka, odnosno temeljne vojne obuke, neće riješiti moderne sigurnosne izazove u kojima se Hrvatska nalazi. I ne samo Hrvatska. Da bi se došlo na neki odgovarajući nivo, trebat će promijeniti dosta drugih stvari, ali trebat će biti pametan i kod samog roka. Ukratko, morat će se paziti da se djeca njuški ne izvuku komunalnim radom. Jer će moći.
