Vrijeme je da jednom odradim poluzanimljivosti, naime, pogledao sam samo prvo poluvrijeme Posušja i Hajduka. Promišljao sam da preskočim ovaj edišn, ali s druge strane, prva poluvremena su ionako najbitniji dio pripremnih utakmica, tada se nešto i može vidjeti. Drugi dijelovi su najčešće razvodnjena limunada. A i na portalu smo gdje obitavaju polunovinari, pa je red jednom imati i poluzanimljivosti.
Prva poluzanimljivost je da ona tranzicija od veznih igrača prema naprijed djeluje sve bolje, jasni su mehanizmi, čak je vidljiva i nakana da se zbuni protivnička preuzimanja i da u tim prebrojavanjima jedno od krila dobije dodatni prostor. Iz te perspektive je malo šteta da se Hajduk i Elez nisu uspjeli dogovoriti, imali bi njegovi dugi baluni prođu jako dobru.
Druga polustvar je da se očigledno puno radi na kontrama i polukontrama, da ne koristim onu fensi riječ tranzicija. Uostalom, jedini gol na utakmici je pao iz takve situacije, brzi balun od Silića do Kalika, koji kanalizira unutarnjeg de Bruyna i na pladnju poslužuje Livaju, koji takve prilike ne propušta. Iako zabilježimo da je Livaja ovaj put bio igrač prostora, nismo to često gledali do sada. A nismo ni kontre i polukontre gledali kod Hajduka godinama, čak bi se radikalno moglo govoriti i o desetljećima. Uvijek se sjetim one Argentine s kraja osamdesetih i početka devedesetih, kada kontre spominjem, oni su njima uništavali protivnike, iako je pitanje koliko je to bilo sistemska stvar, a koliko to što u svojim redovima imaš „malog zelenog“. Pokaže li Hajduk ove sezone i u natjecateljskim utakmicama sklonost i efikasnost kontri, malo će ljudi biti sretniji od mene. Inače, čak mi je dojam da su u nekoliko situacija igrači čak i bespotrebno prikočili. Tako ostaje prostora da taj dio s kontrama bude i radikalniji.
Polutreće je da je obrana malo škripila na startu, ne kao igrački dio momčadi, nego timski to nije valjalo, prelako je Posušje dolazilo u prilike. Treba tu odati i malo poštovanja protivniku, malo je klubova koji su i u prošloj sezoni toliko visoko i s toliko igrača izlazili na Hajdukovu zadnju liniju. Glavna stvar im je bila zaustaviti protok lopte prema Capanu na mjestu zadnjeg veznog, i to je u nekim situacijama funkcioniralo, iz kuta domaćina. Nastajala bi ta rupa po gubitku lopte, koju Capan ipak ne može zatvoriti kao Žaper, drugačiji su tip igrača, i igrom i fizionomijom. Hajdukova adaptacija na to je bila spuštanje Kalika i tzv. Igra na trećeg čovjeka, gdje bi onda Hajdukov veznjak u srži bio pomoćna matinela da lopta dođe do Capana. Iako zabilježimo da je Kalik u nekoliko situacija iskoristio strku protivnika prema Capanu, pa je sam znao izaći s balunom, što je protivniku činilo odmah probleme. Iako je Garcia izrazio nezadovoljstvo ovime, nisam pretjerano zabrinut, Hajdukov stil igre sad je takav da će se ovakve situacije događati. Ni ne sumnjam da će jedna od opcija tada biti duga lopta na neko od krila, ili dvojicu raširenih veznjaka ako ih se ne pokrije.
Četvrta poluzanimljivost je da je u trenucima kad je Hajduk malo dizelirao u obrani, Silić bio tu da ukroti sve što treba. Što onda ostavlja jedno pitanje, što s njim kad dođe Ivušić (a nekako je očigledno da dolazi). Besmisleno bi bilo pustiti ga da sjedi na klupi. Još besmislenije bi ga bilo poslati na posudbu gdje neće braniti (čitaj Lokomotiva lani). Stvarno zahtjevna situacija, nadam se da sportski sektor u klubu, kad se već odlučio na dovođenje Ivušića, ima i plan što i kako sa Silićem.
Polupeto je da su dosadašnji dobitnici priprema definitivno Luka Hodak i Anthony Kalik. Hodak je pokazao da je spreman za seniorski nogomet i da Hajduk ima nekog spremnog odmah uskočiti u Sigurove kopačke, ako mladi Kanađanin ode. S druge strane, ako ostane opet jedan ozbiljan posao za sportsku struku, naći mu ulogu i mjesto u ovoj sezoni. Kalik pak pokazuje da svojim radom uspjeva natjerati svakog trenera da mu da povjerenje. Ne može to biti slučajno. Odmah iza ovog dvojca bih naveo Livaju, Krovinovića i Skelina. Hajduk igra više prema protivničkom golu, lopta je stalno blizu Livaje, to je ono što on voli i u čemu je dobar, mogli bi gledati jednu vrhunsku sezonu, a to u Livajinu slučaju samo može dobro plašiti protivnike. Krovinović pak igra više prema naprijed, bitno bliže je kaznenom prostoru protivnika, što ističe njegove vrline. Skelin je pak odlazak Prpića iskoristio na najbolji način, pokazuje da je spreman za seniorski nogomet, kao i da nije od onih stopera koji se boji izaći naprijed.
P. S. Imam stvarno opravdan razlog zašto nisam mogao pogledati čitavu utakmicu, pokušao sam i drugi dio odraditi sinoć, ali je stanje takvo da sam zaspao odmah uz milozvučni glas mladog Vele. Ne da je on dosadan, božesačuvaj, zaspao bih vjerojatno i uz najglasnije krešende Bože Sušeca u njegovim zlatnim danima.
