“Duboka država” bio je pojam koji sad već desetljećima plaši prosječnog Johna Doea u Americi, a taj naziv Duboke države u posljednje vrijeme postala babaroga i u ostatku svijeta. I to u jako širokom rasponu, od teze da nama svima upravlja organizacija ljudi guštera, do ipak promišljenijih stavova kako postoje neizabrane strukture koje u demokratskim društvima utječu na javne politike. Ovaj drugi dio Sjedinje Države su čak i legalizirale, to se naziva lobiranjem, a u balkanskim državama se zove “pogurat ćemo naše“. Iz tog kuta, Duboka država zapravo oduvijek postoji, jer je to u ljudskoj prirodi. Je li Duboka država Rasputin, umirovljeni Šeks, članovi Skull and Bones ili skupina od sedam vlasnika dača u blizini one Vladimira Putina, zapravo je svejedno. Ona je uvijek tu negdje.
Donaldu Trumpu borba protiv Duboke države bila je jedna od izbornih platformi, koju su Amerikanci jako rado prihvatili, željni da nekog okrive za svoje nedaće, uspješno ignorirajući da oni koji pričaju o tome su zapravo jako blizu da budu Duboka država. Trump je uvijek imao nekakvu šemu da mu niti jedan od brojnih bankrota ne ugrozi osobno bogatstvo, njegov milarderski Robin dobar dio bogatstva stekao je bjesomučnim državnim sufinanciranjem, a više od deset godina traje unutarnja borba unutar Republikanske stranke, kako bi postala dobra platforma za Trumpove politike. Baš ovaj zadnji moment je ključan za razlikovati prvi i drugi mandat, u prvom ta transformacija nije bila dovršena i bilo je dovoljno “odraslih” u Bijeloj kući da zaustave ludorije. Sad više nema, utjecaj na najbitniju kuću na svijetu imaju suludi podkasteri, teoretičari zavjera i milijarderi s kompleksom boga.
Međutim, ovaj Trumpov mandat pretvorio je Duboku državu u Plitku. Shallow State. Poput izlučevina na površinu su isplivali likovi i polulikovi koji na bizarnim postulatima kroje američku politiku i njezinu poziciju u svijetu. Koja je toliko erodirala od Trumpove inauguracije da nije isključeno kako će u jednom trenutku biti samo za staro željezo. Peter Navarro došao je na svoje, nakon što je u prvom mandatu uspio samo pokrenuti trgovinski rat protiv Kine, sad mu ništa nije stajalo na putu da predsjednika nagovori na svjetski trgovinski rat. Ekonomist kojeg njegove kolege drže bar malo luckastim zapravo je u potrazi za zlatnim gralom, želio bi da Amerika ima ekonomski utjecaj koji joj je omogućavao dogovor u Bretton Woodsu, ali bi htio i da to ne utječe na unutarnje američko tržište. Nešto što su Ameri shvatili da je nemoguće još prije više od 50 godina. Jednostavno bi htio da Amerika radi plus u poslovanju sa svim državama, ali da američka radna snaga ne bude jeftina. To bi im trebale omogućiti druge države koje bi spremno trebale više plaćati američke proizvode bez da ih kupuju drugdje ili, ne daj bože, same proizvode kod sebe. Pomalo je skoro pa komično da nema neke dublje agende iza carina. Trump i posredno i Navarro jednostavno žele da druge države plaćaju te namete bez da išta naprave za vlastitu zaštitu ekonomije.
Miljarderski Robin pak poput drvosječe je uletio sjeći državnu administraciju i državna davanja, pozorno pazeći da ne posječe sredstva njegovim vlastitim firmama, bez kojih teško da bi bile profitabilne. To je potaknulo bunt i prve prosvjede, što je aktiviralo Trumpa da stavi Muska malo sa strane na hlađenje. Ali ne prije nego on iskoristi trenutak da napadne Navarra, jer jasno, carine ne odgovaraju milijarderu. U toj političkoj plićini bilo je samo pitanje trenutka kad će se početi hrvati, jer tu svatko goni neke svoje želje i planove, dubokih promišljanja nema, dobar dio njih zainteresiran je zapravo na koncu samo za svoju dobit.
Opasni JD Vance, igrač Petera Thiela u Bijeloj kući, pak proziva sve zemlje za nepoštivanje slobode govora, jer ne dopuštaju nacistički i populistički desničarski narativ. Istovremeno, poput Gestapoa američke službe po američkim gradovima love ljude koji su po društvenim mrežama pisali propalestinske postove. Zbog neviđenog blama sa Signal grupama u koje puštaju i novinare zna se što Vance misli i o drugim državama, prije svega o Europi. Da se nazrijeti i njegov daljnji plan, dojam je da on američku vojsku vidi kao plaćeničku snagu koju iznajmite kad imate problema u svijetu. Blackwater na steroidima.
Zapravo bi se ovaj tekst mogao nastaviti u nedogled, možeš staviti teoretičarku zavjere koja misli da je 11. rujan bio “inside job” (u ironičnoj igri sudbine – inside job Republikanaca), a koja trenutačno kroji kadrovsku strukturu u službama nacionalne sigurnosti. Ili političare koji bi mijenjali američki Ustav kako bi Trump mogao nastaviti biti predsjednik i nakon drugog mandata. Uglavnom, to je jedna čitava plitka buljumenta koja usmjerava američku politiku, često su proturječni jedni drugima, ima slučajeva da su i samima sebi. Amerika je uplovila u politiku jedne plitke države, toliko plitne da nema ni malo dubine ili ozbiljnog premišljanja. Nema mnogo zakulisnih igara, jer oni to ni ne znaju, rađe objave svoje misli na društvenim mrežama. Ili Signal grupama s novinarima. I ne bi bio toliki problem da svijet nije globaliziran, pa onda ovakav potres u Americi ipak izaziva podrhtaje na čitavom planetu. Pogotovo kad Peter Navarro ima ideje kako ustrojiti ekonomski i fiskalni sustav.
