Svaka prirodna katastrofa u povijesti, a bilo ih je poprilično, je prigoda da se svijet zbliži, da ljudi zajedničkim naporom probaju pobijediti sile na koje u načelu ne mogu utjecati.
I kroz povijest je bilo puno takvih primjera i ljudska vrsta je uglavnom reagirala pozitivno.
Ako se gleda u globalu, najnovija pandemija koja je, evo od jučer i u Hrvatskoj službeno gotova – nekoliko dana nakon što je svjetska zdravstvena organizacija učinila isto, ali ionako smo navikli da naši kaskaju s odlukama – je isto pokazala da se ljudska vrsta može nositi i s najpodmuklijim izazovima majke prirode.
Ipak, ovaj put su žrtve bile vjerojatno prevelike i zapravo je ljudska vrsta po svemu sudeći sama sebi zadala udarac od kojeg još nije nokautirana, ali je knock-down toliki da vjerojatno možemo zaboraviti da ćemo na ijednu ozbiljnu globalnu prijetnju u budućnosti uspjet odgovoriti na pravi način.
I ne mislim pritom na ogroman broj ljudskih žrtava koje smo imali, a imali smo ih, svim teorijama zavjere unatoč – i bile su strašne i potresne, ono što posebno rastužuje jest činjenica da smo u Hrvatskoj imali jednu od najlošijih statistika što se smrtnosti od virusa tiče – mislim na sve ono što je pratilo javni diskurs oko pandemije koji je otišao u toliku krajnost da smo izgubili jednu puno važniju stvar.
Povjerenje. Povjerenje u išta i u ikoga.
Ako se pročitaju komentari pod bilo koji tekst o ovakvim temama, a uvjeren sam da će tako biti i pod ovim nevažnim člankom koji uopće ne iznosi nikakva mišljenja o ičemu što muči teoretičare zavjere s bilo koje strane spektra, jasno je da više nitko nikome ne vjeruje.
Ako pokrenete razgovor s bilo kime na tu temu, u svakom društvu će se naći netko tko će imati neku teoriju zavjere o bilo čemu, bilo da se radi o tome kako su nas cjepivom pokušali čipirati, bilo o tome da je sve to samo eksperiment kontrole masa ili da je cijela ta teorija zavjere ubačena među ljude samo da bi se vidjelo kako se bilo koja dogma može srušiti.
Što nam je ostalo? Evo, kaže Vili Beroš jučer da je pandemija gotova, ali preporuke ostaju.
Nismo imali volje provjeravati što preporučuje, ali evo za kraj imamo čisto par preporuka koje su u pandemiji bile tako važne, a doista smo mišljenja da je skroz ok držati ih se i nakon što je pandemija gotova.
Perite ruke nakon nužde. Doista ih operite. Perite i zube barem dva puta dnevno. Zapravo, operite se kompletno svakodnevno, doista je lakše kroz život tako. Vode još, hvala Bogu ima dovoljno. Za sada.
Ako ste bolesni i virozni, od ma kojeg virusa – ostanite doma, nemojte glumiti Aliju Sirotanovića i dokazivati se šefu tako da sa fibrom i onako šmrcavi dolazite na posao. Posebno nemojte posjećivati ljude u bolnici takvi.
I držite razmak, posebno od ljudi koji vam nisu simpatični. Ali što više i što češće grlite i ljubite one koji su vam dragi, to doista pomaže u životu.
