Dvije važne ekonomske teme provlače se posljednjih dana medijskim i političkim prostorom Hrvatske, jedna na sva zvona, druga više kao pokusni balon vladajućih, da vide hoće li im proći.
Prva je državne obveznice, koje se od vladajući forsiraju na sva zvona. AP voli sebe doživljavati velikim i bitnim, pa nije teško zamisliti kako se sad osjeća kao Franklin Roosevelt prije nego će krenuti s New Dealom. Objavljuje i kako će ih sam uzeti, jer eto, isplati se. Državne obveznice kao takve nisu nešto loše, dapače, i ove naše zasigurno će nešto dobro napraviti. Mirovinski fondovi će ih uzeti pozamašno, s njima ne mogu biti na gubitku, a kako inače posljednjih par godina vode posao, to je ogromni plus.
No, kod pitanja širokog narodnog uzimanja istih bit će vjerojatno problema. Jer nekom Ivi Iviću iz Novog Ličkog Osika ili Nedeljanca neće ruka tek tako poletjeti u uzimanje obveznica. Ako nema na računu 20-30 tisuća eura viška, a takvih je ipak malo. Unatoč statistikama, većina države nema na računima veće iznose, bogatstvo je ipak koncentrirano u jednom ograničenom krugu. Koji će ulagati, jer njihovi novci nerijetko su vezani njihovim političkim vezama, pa će e morati isprsiti.
Zašto običnom croaticus vulgarisu obveznice neće biti toliko zanimljive? Pa, ako uložite 1.000 eura, dobit ćete 65 eura kamate u te dvije godine, te na kraju tog razdoblja i glavnica dolazi natrag. No, nagrižena inflacijom u te dvije godine. Tako da je ukupni benefit nekog kome bi taj novac bio operativno upotrebljiv kroz to razdoblje zapravo upitan. Istovremeno postoji sijaset dionica u ponudi od tvrtki koje su vezane uz državu (energenti, banke, neki telekomi) koji imaju dividende usporedive ili čak i veće od tih obvezničkih 3,25 posto. I na koje inflacija manje utječe. Tako da onome tko je spreman ulagati postoje opcije koje nisu gore od državnih obveznica. No, kako rekosmo, one će opstati zbog strukturnih ulagača i onih koji će biti pod pritiskom uložiti.
Druga tema koju ipak mnogo potiše provlače je mogućnost uvođenja sufinanciranja podstanarstva. Jer, kao, podstanarstvo je postalo skupo pa eto država da pomogne. Što je ideja par exelance. Ako ste potpuni luđak nespreman učiti na svojim greškama. Ili ako hoćete kompanjonima koji kroz nekretnine peru novce fiskalno oplemeniti njihova ulaganja.
Da rezimiramo, APN sufinanciranje podiglo je cijenu nekretnina, te posljedično i cijenu iznajmljivanja. I sad bi da se to regulira ubacili još novca na sufinanciranje podstanarstva. Kome nije jasno da će to gotovo automatizmom dovesti do povećanja cijene iznajmljivanja stanova, ima ozbiljne kognitivne poteškoće. Dapače, ne može se isključiti da će same ove najave dovesti do novog vala dizanja cijena, pogotovo pred ljeto kad ti iznosi ionako lete u nebo.
Ovakav potez odgovara samo vlasnicima više nekretnina, pogotovo onima koji su u posljednje tri godine nekretninsko tržište iskoristili za legaliziranje mutnih zarada. A pokazatelji utrošenog keša na kupnju stanova i kuića pokazuju da se radilo o masovnom fenomenu. Sad će ući u priliku dodatno novčano profitirati od svega toga, dok će podstanarima u konačnici biti isto. Jednostavno je fakt da će se cijena najma dignuti gotovo točno za iznos koji je subvencioniran. Govorimo o prosjecima, naravno da će biti OK ljudi koji će svojim podstanarima ostaviti jednak najam, ali sigurni možete biti da to neće biti ovi koji su nakupovali nekretnine kako bi se riješili novca od drugih stvari.
I kako vrijeme prolazi, sve se teže oteti dojmu da su sve vlasti do sada polusmišljeno radile na ovakvom sustavu. Jer da su željeli riješiti ovaj problem, to ne bi bilo teško. Osim financiranja banaka i rentijera sufinanciranjima, taj se novac mogao uložiti u projekte lokalnih samouprava, koje su mogle graditi zgrade i potom staviti te stanove na upotrebu mladim osobama po prihvatljivim cijenama. A istovremeno uvesti porez na prazne nekretnine i tako izbiti mešetarenje njima te ih isključiti kao način štednje. No, nitko nije pokazao sličnu nakanu. Znam primjer za jednu lokalnu upravu koja baš ima takvu ideju, izgraditi nekoliko zgrada koje bi ponudili mladim bračnim parovima na dugogodišnji najam, uz obvezu da zbilja žive u njima. No, preko godinu dana traje iščekivanje da država prepusti zemljište koje je trenutno zarasla makija. Vlasti jednostavno nisu željele riješiti ovaj problem, oni žele da se neki na ovaj način bogate. To je jedini zaključak na kraju.
