Popriličan skandal potresa američku političku podkast scenu, jer su tužitelji počeli procesuirati rusku umješanost u tu scenu, kako bi čim manje prijetila izborima koji bi se trebali održati u studenome. Ispalo je na kraju kako su Rusi preko dvoje zaposlenika Russia Today ulili deset milijuna dolara u tvrtku tenat u Tenneseeju, a onda su oni isplaćivali ogromne novce uglavnom protrumpovskim podkasterima, kako bi im rad bio na potrebnoj liniji. Tižitelji kažu kako su video uratci nastali na taj način pogledani u desecima milijuna puta.
Brzo nakon ove objave su se javili i sporni podkasteri, pod kojih je najpoznatiji Tim Pool, tvrdeći kako su oni bili žrtve, jer nisu znali ništa o novčanim tokovima. Tu njihovu tezu već je i potvrdilo Ministarstvo pravosuđa SAD, tako da kazneno kreatori nisu odgovorni. No, ostaje onaj moralni i etički dio, u kojem su definitivno zastranili preko svih granica.
Naime, neko vrijeme su odlično plaćani, milijuni su im sjedali, a oni se kao nisu zapitali odakle pare, niti zašto se od njih naručuju teme zanimljivo proruskog i antizapadnog spektra. Tu se onda radilo ili o tome da su skroz glupi, da su zli ili besprizorno pohlepni i nezainteresirani odakle novac dok god stiže. Najvjerojatnije se radilo o mješavini ove tri stvari. Kako drugačije objasniti da se uredno odradila naručena tema koja bi navodila kako je za pokolj u trgovačkom centru u Moskvi odgovorna Ukrajina uz pomoć Sjedinjenih Država, iako se ISIS na sve načine trudio da dokaže kako su oni odgovorni. Gotovo da je došlo do apsurda da islamistima ne žele priznati njihov teroristički napad.
Ovaj slučaj, koji bi dosta lako mogao otvoriti i nove istrage, zapravo najbolje pokazuje osjetljivost i nevjerodostojnost novih medija. Popularizirane nove društvene platforme koje su postale novi kanali prezentiranja vijesti ne poznaju nikakvu ozbiljnu kontrolu, pa ni odgovornost, te su svaki oblik politički prikrivenog marketinga dovukli do svačijeg računala. Uz dovoljnu količinu novca za marketing, koji često ne mora biti javno vidljiv, potpuno opskurni likovi mogu doći do široke publike. Vijest postaje “vijest”, nešto što je netko adaptirao prema svom mišljenu, te tako širi svoju nišu, ionako spremnu za teze koje nemaju veze s mozgom, jer živimo u doba kad se čovjek ne informira kako bi nešto znao, nego u “vijestima” samo traži potvrdu svojih stavova. Na to se nataložila i potreba velikog broja klasičnih medija koji su poput ribe naletjeli na ješku tog populizma te adaptiranjem vijesti da budu prijemčljive dodatno uništavaju i ono malo reputacije koja je postojala. Pri čemu je poseban klub u paklu predviđen za propagatore klikbejta, izmišljotine nastale kako bi se ionako do krajnjih granica poremećena pažnja svela tek na naslove koji će u mozgu razvijati dopamin kod čitatelja. “Vijest” je postala proizvod koji se prodaje i to je medije i novinarstvo odvelo u smjeru u kojem to nije smjelo ići.
A Rusi su to iskoristili, kako se vidi na ovom primjeru koji trenutno potresa Ameriku. Hakirali su medijsku situaciju na Zapadu, shvatili su da s malim ulaganjima za državu mogu ostvariti nešto što bi im prije tražilo ogromne obavještajne resurse. Dodatno to pojačavaju financiranjem navodnih znanstvenika koji pod egidom znanosti onda promoviraju proruske ili antizapadne kvaziznastvene teze. Ruskoj strani su ta dva načina djelovanja jednakovrijedna, jer stara je njihova KGB-ova škola kako uzrokovanje kaosa kod protivnika može bit sam sebi cilj.
SOA je o tim utjecajima pisala još u svom izvješću za 2022. godine, a zapravo ako se ode dovoljno daleko onda se slične objave domaće objavještajne agencije može naći još tamo otprije desetak godina. Dapače, kroz njihova izvješća uz malo guglanja je dosta lako zaključiti i koje medije drže ruskom ekspoziturom.
I to je na kraju ono bitno za mikroregiju. Ako Rusi to rade u Americi, zašto misliti da nisu i ovdje prištekani, gdje im je to zapravo i puno jeftinije. Dakle, krajnje je razumna pretpostavka da na hrvatskom medijskom tlu postoje osobe koje obavljaju svoj dio posla za Rusiju. Uostalom, ruski špijuni pod egidom diplomata od davnih dana pokušavaju prodrijeti u medijsku scenu, još od vremena prije prvog napada na Ukrajinu 2014. godine. U to su doba, gdje se tek osjećao početak Putinove diktature, za takvu sureadnju nudili prosječnu hrvatsku plaću na mjesečnoj razini. Sad je iznos vjerojatno i bolji.
