Obožavam naše medije. Da ih nema, tj. da su onakvi kakvi bi trebali biti da su normalni, ovog portala ne bi ni bilo.
Ovih dana sam pročitao, vidio i čuo toliko lijepih priča. Osijek je rasprodao cijelu tribinu, eejj… Nema više niti jedne jedine slobodne stolice do kraja sezone na istoku Városi Kerta.
Osijek je kupio Caktaša i Leovca, skoro doveo igrača kojeg je Zidane bio spreman platiti sedam milijardi. Dinamo dovodi Kantea ili nekog takvog, Armada najavljuje pohod po hrvatskim stadionima, Rijeka je spasila Hrvatski Dragovoljac svojim altruizmom i humanošću.
Šibenika je kupio lokalni zaljubljenik u nogomet, riješio se onih Kolumbijaca sumLjivih, Lokomotiva je Dinamu otela još pokojeg talenta, Gorica se opire prodaji Lovrića iako nema europskog velikana koji nije pitao za cijenu.
Samo u Hajduku – ništa. Prodaju talente za siću, dovode anonimne Austrijance, ulica i dalje vodi klub pa broje neke članove, gradu Splitu, nakon što su dobili mukte Poljud bi sad oteli i teško stečeni gradski Stari Plac, propao im Portugal, nisu ni na Brač na koncu uspjeli otić, a nisu čak ni Veleža dobili.
Ako ste mazohisti kao ja, poznati su vam svi ovi naslovi. Tako to ide u zemlji kojom vladaju mordorski čarobnjaci.
Činjenice su sasvim drugačije.
Npr, krenimo od udarne vijesti – epidemiološki čarobnjaci su ograničili kapacitet tribina na 40%, čisto za vašu informaciju, za sjever Poljuda po toj računici ima možda još pedesetak slobodnih mjesta, ako i toliko.
Naravno, nikome nije palo napamet napisati naslov – „sjever Poljuda rasprodan do kraja sezone!!!“
Transfernim zvizdarijama se nisam nikad i ne namjeravam baviti, ali simpatično mi je kako je u tim svim medijima bombastično najavljivan dolazak tog portugalskog dijamanta u Osijek, pa se uram Bjelica na koncu požalio (on se inače nikad ne žali) kako mu je Hajduk pokvario posao.
Za početak, nekako je na koncu izašla istina po kojoj je zapravo Osijek pokušao upast u posao, ali to je manje bitno – bitno je da je taj dijamant i nesuđeni Realovac onog trenutka kad je postalo jasno da će možda ipak doći u Hajduk – postao propali talent iz Benfice.
Dalje neću, jer nema smisla.
Nema smisla ni spominjati kako možda dva ili tri portala u zemlji uopće realno pišu o činjenici da klub koji je četvrti na tablici i u zadnjih 15 godina je osvojio manje trofeja nego u notorno sušnim osamdesetima uspijeva učlaniti preko 30 tisuća članova u manje od mjesec dana i na koncu utržiti par milijuna kuna od toga.
Spominjati kako je Split, grad Split Hajduku zapravo oteo njegovu imovinu onomad kad se upisao kao vlasnik Starog Placa je već redundantno. Ali je činjenica. U onom sistemu je vlasništvo nestalo kao takvo, sve je bilo društveno, ali činjenica je da je Hajduk preseljenjem na Poljud izgubio vlasništvo nad onim što je nekad bilo njegovo, a Poljud nikad nije dobio u vlasništvo, nego samo pravo korištenja istog.
I šta god naši političari sad govorili, riječ je o sramoti grada i pokazuje koliko je taj odnos zapravo maćehinski. I fascinantno je kako nitko neće imati problem da tamo neki stranci, ili još gore, naši domaći ratni profiteri sagrade neki komercijalni sadržaj, pa na tome zarađuju, ali ako tako nešto želi Hajduk – e onda ne može.
A razlog je jednostavan – ako to radi Hajduk, oni gube utjecaj i novac koji će posredno završiti u njihovim džepovima.
Gadite mi se, gospodo.
I da, dužan sam najavu sezone. Ukratko, smatram da smo jako dobri, ali ne dovoljno da bismo pobijedili mordorsku koaliciju.
To, srećom, nije činjenica, nego moje skromno mišljenje, za koje se iskreno nadam da će se pokazati pogrešnim.
