Danas je u nekad slobodnoj Slobodnoj Dalmaciji izašao sramotni članak koji je iznenadio samo one koji ne prate rad hrvatskih novinarskih bardova. Ipak, čak su i u toj notornoj novini shvatili da neke stvari ne prolaze, pa su ipak urednički intervenirali, ali tek nakon žestokih reakcija sa svih strana.

Prije niti mjesec dana, vrlo sličan narativ je prošao ispod radara, jer je izašao u nekad slobodnom Glasu Slavonije, gdje je novinar uzeo komentar nekog anonimusa s društvenih mreža, pa ga pretočio u stav navijača Hajduka i puknuo preko naslovnice.

I nije to ništa novo, demoniziranje navijača općenito a posebno Hajdukovih traje već desetljećima, uz tek poneki proplamsaj novinarstva kad se cijeli taj pokret pokuša sagledati unutar konteksta i sa svim mogućim perspektivama uključenim.
Nama se više ne da, naime već godinama pišemo o tome kako nisu u pravu novinari koji olako generaliziraju navijače, baš kao što nisu u pravu ni navijači koji uporno generaliziraju novinare.
Ono što nas u redakciji čini tužnima jest činjenica da su baš te dvije skupine društva, odgovorno tvrdimo, jer smo dio obje – inače poprilično iznadprosječno otporne na lažni narativ koji im se servira pod istinu.
I baš zato je cilj zavaditi ih i učiniti neprijateljima međusobno. Ali baš kad se uhvate jedni drugih – sve ono što ih inače krasi olako pada u vodu i u trenu postanu isključivi.
A nažalost, među njima ima sasvim dovoljno idiota koji će uvijek dati pappa in bocca onima koji će tvrditi da su navijači / novinari svi zreli za odstrel.
Šibenski bard je samo jedan u nizu. Miroslav Lazanski i Smiljko Šagolj bi bili ponosni na njega.