Mordor je krenuo po svoje punom snagom. Ono na što su mnogi od nas upozoravali se počelo događati u punom obimu, jer možeš potjerat Mamića iz Dinama, ali taj sustav je postavljen odavno prije mamića i samo bi se neka poštena budala toga odrekla, a takvih među nogometnim pregaocima kod nas uglavnom – nema.
Dinamo je krenuo u svoju seriju i izgleda nezaustavljivo, baš kao nekada. Jer klubovi su u nekim svojim računicama, a one su vrlo jasne – svima odgovara sustavni status quo postavljen odavno. Stječe se dojam čak i da je Dinamu održana lekcija u prve tri četvrtine prvenstva, kada im se pokazalo kako bi to moglo izgledati ako ne bi pristali servisirati sustav onako kako je sustav navikao.
Pa će se opet dogovarati transferi na razne načine, protivno svakoj poslovnoj i sportskoj logici, osim one u kojoj su svi vukovi siti, a ovce na broju. Slučaj Mudražija je najnoviji u tom sjajnom nizu bisera. Čovjeku je produžen ugovor taman dva tjedna prije nego je dogovoren transfer. Pa će se baš pred međusobnu utakmicu ozlijediti. Ali će se sve to odraditi i kroz medije uz unaprijedno plakanje oko toga kako “znamo da će izazvati reakcije i ćakule, ali eto, šta ćeš, dogodi se”… Kako je prekrasno poentirao kolega Vuković jučer na društvenim mrežama – Loksa se vratila na tvorničke postavke. U pravi čas nekako.
Pa se dogodi baš eto tako nekako da su nas sve uvjerili kako Dinamo donosi milijun eura svakom klubu svojim igranjem u Ligi Prvaka, iako je to jedan od onih mitova koji su nastali zato jer novinari (osim rijetkih iznimki) uglavnom ne rade svoj posao, nego samo prepisuju ono već napisano ili izgovoreno.
Jer da Hrvatska nema predstavnika u Ligi Prvaka, klubovi bi dobili otprilike 460 tisuća evropskih novčanih jedinica od UEFA-e (ne od Dinama), a ako ima, dobit će otprilike 615 tisuća istih. Dakle, imanje hrvatskog predstavnika u LP donosi ravno 155 tisuća eura viška. Ako čak i prihvatimo da Dinamo zbog svojeg koeficijenta ima veće šanse ući u LP od Rijeke, Hajduka ili Slavena, tih 155 tisuća doista ne izgledaju kao toliko velika cifra da bi se netko radi nje odrekao sportskih ideala, zar ne?
Ipak, kada se puni glava konstantno tim narativom, dogodi se svašta, ali ključno ionako nikad ni nije bilo tih navodnih milijun eura. Ključ je u svim onim milijunima koji će se ovako ili onako sustavom protočnog bojlera proslijediti kapilarno onima koji su jedini bitni, a to su sitni žmukleri koji upravljaju hrvatskim nogometom i hrvatskim klubovima.
- Mala digresija – užasno mi je slatko bilo pratiti slučaj iz zadarske županije, gdje su se momci – stasali u tom sustavu, koji su iznikli iz sustava koji su im omogućili sinovčići i mamići – odjednom sjetili (pun intended) da to tako ne bi trebalo izgledati. Pa čak i zazivali kako u savezu ne bi trebalo biti mjesta za osuđene i korumpirane. Sve dok sjede u tom savezu rame uz rame s upravo takvima.
Rekoh, bilo mi je slatko, dok nisam shvatio da je sve to samo borba za plijen na koncu.
Vratimo se na temu iz naslova. Hajduka nisam niti spomenuo, zar ne? Hajduk ima sve u svojim rukama. Osim činjenice da će klubovi, baš kao i posljednjih godina jednostavno protiv različitih suparnika igrati različitim načinom, da se poslužim neutuživim eufemizmom.
A suci će, ponukani medijskom topničkom pripremom još pojačati onaj kriterij kojeg nikad nisu ni promijenili – onaj u kojem se svima sudi po rukometnim pravilima, a igračima Hajduka po košarkaškim. Pa se Livaju može nekažnjeno držati s dvije ruke i gaziti po gležnjevima, dok se neke druge ne smije ni ramenom okrznuti.
Ali kad čitate medije u Hrvata, ispada da se sve sudi u korist kmečavaca s juga.
Baš kao što se u hrvatskim medijima za sve klubove (opet kradem od kolege Vukovića, ali neće se on ljutiti) može pronaći hvalospjeve za baš sve klubove. Dinamo je, eto, nešto štekao, ali sad se trgnuo i sve je pjesma, drž’te gaće svi, maksimirski lav se probudio, Rijeka igra najljepši nogomet, a na poslovnom i sportskom planu rade čuda, Slaven Belupo igra najbolji nogomet, Lokomotiva je najljepša priča hrvatskog nogometa i gotovo pa njegov simpatični zamašnjak, Varaždin izgleda kao Varteks u najboljim danima, Šafarićeve bebe su poput osica, Istra igra najmoderniji nogomet, Carević u Gorici igra poput Atalante, Osijek je ajme majko, ali sad kad dođe Sopić, Krznar ili netko treći, doć će sve to na svoje, čak i Šibenik koji nema za vodu i struju pobjeđuje i zaslužuje puno više nego što ima.
Jedino Hajduk igra katastrofalno, momčad je preplaćena, trener nema pojma, vode ga poluidioti, a za njega navijaju samo primitivni i krvožedni mrzitelji svega hrvatskog. Sve dok je bod ispred Rijeke, tri ili šest ispred Dinama i debelo više od deset plus ispred svih drugih….
Ali da ponovim – činjenica je da Hajduk ima sve u svojim rukama.
Jer ima bodovnu prednost i čak i da Dinamo pobijedi doista sve do kraja, Hajduk može ostati na mjestu koje zauzima i danas. Čak i da danas uhvati samo bod ili čak i izgubi.
Samo mora bit dva do tri gola bolji od svakoga u svakoj utakmici, jedan neće biti dovoljan. Može li to naš Hajduk? Može, sve je uvijek moguće.
Hoće li? Teško, ali da je lako, ne bi nas dopalo.
