Prije točno osamdeset godina na današnji dan započela je najveća padobranska operacija u povijesti ratovanja, a na kraju će se završiti jednim od najvećih pojedinačnih neuspjeha Saveznika u Drugom svjetskom ratu u Europi. Iako će Operacija Market Garden donijeti neke benefite u samom teritoriju, prije svega gradovima Eindhoven i Nijmegen, broj žrtava te neostvarenje osnovnog cilja, zauzimanja mostobrana za prodor u Njemačku, do danas ovu operaciju označava kao veliku taktičku pa i stretešku pogrešku.
Kad se sve zbroji i oduzme, ova operacija bila je plod inzistiranja britanskog fildmaršala Bernarda Montgomeryja, jedne od najosebujnijih pojava Drugog svjetskog rata. Britanski zapovjednik jedan je od rijetkih u povijesti koji svoj napredak u karijeri može zahvaliti tenisu (nije primljen na zapovjednu akademiju u prvom navratu, ali je igrajući tenis s njima nagovorio generale da ga naknadno ubace), a svoju je osebujnost znao istaknuti čak i imenima ljubimaca (štenci Hitler i Rommel). Dolazak Dwighta Eisenhowera na čelo kopnenih snaga u Europi, ergo mičući s te pozicije Montgomeryja, nije nešto što je Britancu leglo dobro. Iako je znao da je plan da Ike preuzme kopnene snage nakon što se završi prva faza Overlorda, svejedno mu to nije leglo s guštom.
Vjerojatno da pokaže svoju važnost je krenuo od početka kolovoza 1944. godine forsirati da se jednim odlučnim napadom izbije preko Rajne te time dođe u poziciju za prodor prema Ruhru. Iako je Eisenhowerov prvi plan bio da se Nijemce stišće simultano duž čitave bojišnice, crpeći im tako resurse koji su ionako bili tanki, na kraju je Montgomery ipak došao na svoje. Igrala je tu ulogu i Ikeova sklonst Velikoj Britaniji, gdje je proveo znatno vrijeme tokom rata. A s druge strane je dajući resurse za napad Montgomeryju bar na neko vrijeme primirio generala Pattona koji je na ardenskom dijelu bojišnice također zagovarao jedan odlučni koncentrirani napad. Kojeg bi on vodio, jasno.
Prva ideja britanskog fildmaršala bila je manja padobranska akcija, koju je imenovao operacijom Comet, ali je od nje odustao definitivno 10. rujna. Da bi tjedan dana kasnije krenuo Market Garden, što su zapravo dva imena podoperacija, Market kao padobranski dio iskrcavanja na šest mostova kroz Nizozemsku, te Garden za kopneni dio operacije, prodor oklopnih snaga preko tih mostova. Sedam dana će trajati borbe, spomenuta dva grada će biti zauzeta, ali zapravo na kraju će se pisati neostvareni ciljevi te ogroman broj ubijenih i ranjenih. Donja Rajna (Nederrijn) nije pređena, mostobrani nisu napravljeni, a Arnhem, poprište najžešćih borbi, još više od pola godine će ostati pod nadzorom nacista.
Neke velike priče o tome zašto operacija nije uspjela zapravo i nema, to je bilo osuđeno na propast u startu. Prema planu se istovremeno padobranskim napadima trebalo zauzeti šest mostova, kao i dvije uzdignute kote (što u nizozemskim ravnicama znači dva brda od cca sto metara nadmorske visine), a oklopne postrojbe su u dva dana jednom cestom kroz sto kilometara neprijateljskog teritorija trebale preći zauzete mostove. Ovakvu akciju bi zapravo i danas, uz sva tehnološka i komunikacijska čuda, bilo skoro pa nemoguće ostvariti u svim ciljevima. Na kraju se pokazalo da Amrikanci ne mogu istovremno zauzeti povišene kote i Nijmegen, pogotovo kad ih se iskrca ipak neku udaljenost od svega. Kopnene snage su očekivano zapele, a na kraju Britanci nisu uspjeli uzeti ni Arnhem, prije svega zbog iskrcavanja samo na jednoj strani rijeke, kao i udaljenom iskrcavanju od samog mosta. Piloti RAF-a odbacili su tada mogućnost da iskrcaju padobrance niti kilometar od mosta, pod egidom da je teren močvaran. U drugom naletu su na isti teren iskrcani poljski padobranci, tako da je pitanje bliskog iskrcavanja zapravo odrađeno aljkavo.
Preko 15.000 ubijenih, ranjenih i zarobljenih su na kraju imali Saveznici, dakle Market Garden je u ljudstvu ispao skuplji od iskrcavanja u Normandiju, koliko god tamo na Omaha plaži svaki plan bio otišao kvragu. Najveći problem strateške razine bio je taj da se sva ta vojska mogla iskoristiti za čišćenje estuarija oko Antwerpena, luke koju su Saveznici recentno bili zauzeli i koja bi riješila sve probleme logistike. Do danas traju rasprave među povjesničarima i geostratezima zašto Amerikanci i Britanci nisu krenuli na osiguravanje Antewerpena, jer bi brojne probleme time riješili.
Montyju se pak pogledalo kroz prste, nije se otvoreno kritiziralo ga za neuspjeh. Koji u njegovom mišljen ju nije ni bio n euspjeh, citat je kako je Market Garden “bio 90 posto uspješan”, još jedan dokaz njegove ekstravagancije i samoljublja. Bio je on dobar terenski general, koji je s Rommelom stvarno vodio dobre bitke, vojsku je držao stalno pod vježbom, ali je kao planer bio zapravo loš. U neku ruku gotovo pa preslik Georga Pattona s američke strane. S tom razlikom da Patton nije imao propust ranga Market Gardena.