Moja nećakinja prije par godina, na Božićnom sajmu u Zadru, na jednom veselom štandu naručila churrose. Konobar je pitao s čim, a ona mu je odgovorila – s čim prije. Pametno sunce tetino.
I toga se sitin svako malo kad vidin nešto što smo tribali riješiti još jučer, a nismo. I pod mi mislin društvo, i to one koji odlučuju, donose odluke, vladaju, dakle – vlast.
Nekidan sam pročitala da u Zadru uskoro pet pedijatara odlazi u penziju. Pet. A već ih sad fali i više od pet. Što ćemo kad odu? Ne znamo. Di su novi? Ne znamo. Ko će voditi brigu o bebama, djeci? Ne znamo.
Već sad djeca kod nas nakon što krenu u školu dobijaju šup kartu i roditelji ih moraju prebacivati kod svojih liječnika opće prakse jer pedijatri pucaju po šavovima. A djeca bi trebala praktički do punoljetnosti biti upisana kod pedijatara. Jer su oni liječnici za djecu. I jer ne postaje dijete kad napuni sedam godina preko noći odrasla osoba.
Nema ni dovoljno ginekologa. Kod moje ginekologice upisano je 9.000 pacijentica. Točno koliki je limit. Sad vi izračunajte koliko bi vremena trebalo da svaka od njih jednom u godini dođe na redovni ginekološki pregled od 20 minuta. Uzmite digitron…
Ukratko, fali nam pedijatara, fali nam ginekologa. Ono, liječnika za žene, trudnice i djecu. Najranjiviju skupinu društva. Imamo četverotračnu cestu koja prolazi jušto pokraj zadarskog rodilišta. Tamo di plaču nove i mirisne zadarske bebe, tamo di Zadrani postaju majke i očevi, di se rađaju milijuni emocija, ali i di su operacijske sale koje traže mir i tišinu, prolazi bučna siva cesta uz koju ide minijaturni nogostup i koja je tu zbog megalomanskog projekta Vrata Zadra koji nije zaživio i koji je već od samog natječaja vrlo sumnjiv i za njim se vuku repovi svih vrsta.
S druge strane, ginekolog nam je gradonačelnik. I to jedan od najboljih. Ginekologa, ne gradonačelnika. Za njega kolege kažu da je „bog u sali“. Mladi specijalizanti iz cijele hrvatske dolaze gledati njegove operacije. Sad samo rijetko, doduše, jer ostatak vremena reže vrpce i potpisuje neke ugovore.
I prije smo imali gradonačelnika ginekologa. Zapitao bi se čovjek – znači li to da smo svi pizde kad sve ovo trpimo.
