Jednom kad sezona 22/23 bude materijal samo za povjesničare sporta bar će neki od njih kazati kako je to bila čudna godina za Hajduka. Drugi je u Hrvatskoj, ništa spektakularno, ali četiri kola prije kraja je postalo jasno da će biti na toj poziciji, i to uvjerljivo. Prvak koji bježi deset bodova, pratitelji na dvadesetak zaostatka, već dugo nije bilo ovakve situacije za Hajduk.
I zbog toga se na kraju čitava sezona svodi na finale Kupa. Osvoji li Hajduk, spomenuti povjesničari pisat će kako je to bila dobra sezona. Izgubi li pak, ne sumnjajte da će 22/23 biti označena kao razočarenje. Jer drugo mjesto nije više nikakav napredak, a u takvoj situaciji ne uzeti Kup kad u finalu igraš s faktički drugoligašem načisto je nedopustivo.
Povjesničari na stranu, većina navijača danas teško bi provarila ne poraz, nego čak i pobjedu s prevelikom napetosti. I ne treba se lagati, Lekine trupe predvođene Livajom ogroman su favorit, kvota 1.06 rekli bi kladioničari. Šibenik je već ispao iz lige, a uz sve to, zadnjih nekoliko kola igraju nikako, pa evo prije četiri dana ih je Osijek izbubetao na Šubićevcu. Jednostavno ne postoji statistički način da Šibenik može išta napraviti u finalu.
Ali postoji jedna nestatistička kategorija, naizgled klišeizirana. To je kup. I koliko god to nekad bila čista floskula, ne treba ići daleko u prošlost da se dokaže njezina istinitost. Sve ono što se može navesti za Hajduk u finalu isto tako se moglo kazati za Dinamo u polufinalu. Ali Šibenik je bio onaj klub koji je prošao. Tu će statističari napomenuti kako je Zagrepčanima na kraju presudio igrač koji sutra neće biti na terenu, dapače, vratio se u klub kojem je presudio. Ali svejedno, uvijek tu ludost kupova treba uzeti u obzir.
Ivan Leko tako nije u laganoj poziciji. Igra utakmicu koju mora dobiti. A takve zbilja nisu lake, pitajte Varaždin i Istru. Treba i motivirati igrače, koji su savršeno svjesni da su bolji od Šibenika, što je mač s dvije oštrice. Nisu ni bogovi ozljeda bili naklonjeni splitskom treneru. Taman mu se duet u obrani ustalio, djelovali su sigurno kao talijanski halfovi devedesetih, a onda za najbitniju utakmicu jednog sigurno izgubi, a drugi mu bude pod upitnikom. Doduše, Hajdukovo stanje s ozljedama ovu polusezonu je takvo da bi bio šok da se nešto nije dogodilo za finale Kupa.
A navijači? Oni su bili u sezoni koja je bila ringišpil emocija, i čini se kako nitko od njih nije spreman prihvatiti bilo kakav scenarij osim dvije uvjerljive pobjede za kraj. Da se Šibenika dostojno isprati u drugu ligu. Odnosno Prvu, još jednom čestitke HNS-u na imenovanju liga. Ostaje tako Hajdukovcima nadati se da će poluvrijeme sutra koristiti za naručivanje runde, a ne trčanje do ljekarne po Normabele. Eh, da, i treba se nadati da će se svi koji će biti na Abu Ghraibu normalno vratiti domovima. Eto, jedna sezona, započeta tamo u srpnju svodi se na kraju na dva sata zbivanja u mješavini zatvora i nogometnog terena.
