Bitnu je pobjedu izborio Hajduk, morao je sam sebi pokazati da može i da Vitoria nije baba roga, stvarno ne bi trebao se tresti kad igra i protiv šeste ekipe Portugala koja nije u kaosu, a Guimaraes je u kaosu. Nadam se da je sad u glavama jasno koliki su dometi i da će se uzvrat odraditi što je moguće rutiniranije, bez nekih velikih drama.
No, vratimo se sinoćnjoj utakmici i istaknimo četiri bitna momenta.
STIPE BIUK
Biuk je nakon dugo vremena odigrao utakmicu na vrhu svojih sposobnosti. Možda čak i njegov najbolji nastup u bilom dresu uopće. Imao je boljih ofenzivnih izdanja, to su oni dvoboji u kojima je masakrirao protivnike, kao onomad Goricu. Ali sinoć je igrao u oba smjera, prema naprijed je pokazao Portugalcima kakav je dribler, a prema natrag je odradio posao kao kakav iskusni veteran. A baš je to bila jedna od ključnih stvari još pred start dvoboja, može li Biuk odraditi prema natrag sve što treba i zakrpati rupe koje mogu nastati. Odgovor je bio jasan, a uz tu obveznu igru nekoliko je puta oduševio svojim solo prodorima. Malo je na svijetu nogometaša koji tako laganim korakom skoro pa jedre između protivnika. Biuk će biti najveće pojačanje Hajduka ovog prijelaznog roka ako će ovako stalno igrati, to je jednostavno klasa do dvije iznad HNL-a kad igra na ovom nivou.
KONDICIJA
Je, Hajduk je nešto ispred Vitorije po kondicijskom planu, ipak je ranije odradio pripreme, ali ista tako zbog odgoda je otprilike tu negdje po odigranim pravim utakmicama s Portugalcima. Tako da je bilo sjajno vidjeti kako su bili u kondicijski boljem stanju od protivnika. Trener Dambrauskas na kraju će kazati kako publika nije igračima dala da fizički padnu, i to je istina, publika može dati onih deset posto impulsa da na kraju čovjek stisne zube. Ali, to je deset posto, ovih ostalih devedeset je došlo dobrom kondicijskom pripremom. Napokon se došlo do one pozicije da europski protivnici nisu bolje pripremljeni, a to je onda ogromna razlika na terenu, nitko se ne vuče. Iako će mnogi kod golova u posljednjim minutama često spominjati faktor sreće, prava je istina da će takvi golovi češće dolaziti ekipama koje su fizički spremnije. Bilo je spektakularno vidjeti Krovinovića kako u 90. i kojoj minuti i dalje pritišće protivnike. Sad treba tako iz tjedna u tjedan.
FAKTOR LIVAJA
Čovjek nije ništa doprinio u rubrici golova, pa je svejedno radio razliku. Naime, čudo je to koliko protivničke obrane, čak i kad su iz Portugala, usredotoče pažnju na Livaju. U današnje doba naprednih skautskih alata, svi svugdje znaju kako tko igra. Pa je tako srž pažnje Portugalaca u branjenju bila usmjerena na Livaju. Zato nitko ne isprati Sahitija na drugoj strani nakon što ih Livaja poruši po kaznenom kao čunjeve u jeftinoj kuglani. Zato iza beka koji promaši visoku loptu nema nikog, halfovi paze na bilu desetku, pa je Melnjak odjednom jedan na jedan s golmanom. Ovo s Markom samo ima i jedan kontraefekt, prečesto i Hajdukovi igrači gledaju samo njega. Baš Melnjak je sinoć bar tri puta uletio iza portugalske obrane, ali nije dobio balun jer su svi gledali kako dodati do Livaje. Kad se to još malo izdefinira, bit će mnogo bolje.
DAMBRAUSKAS
Čovjek je jednostavno sjajno pripremio dvoboj. Znao je da su Portugalci najopasniji kad diktiraju tempo i kad igru drže 35 metara od protivničkog gola, odakle samo jednim dodavanjem mogu doći u opasnu zonu. Pa je zaključio kako je najbolje da im onda jednostavno uzme loptu, ne možeš dodavati ako balun nije kod tebe. U prvom je dijelu žrtvovao i Krovinovića u fazi organizacije zbog toga, Krov je igrao gotovo drugu špicu, a sve kako bi već na suparničkoj polovici spriječio organizaciju njihove igre. U drugom dijelu, kad su se Portugalci već istrošili, Krovinovića je povukao niže, da pomogne gradnji igre i to je bio onaj moment kad su bili krenuli stiskati. Krovinović polulijevo u organizaciji igre, čak nekad i skroz lijevo, Biuk na istoj strani ali skroz visoko odvlači već dvojicu igrača jer su u prvom dijelu vidjeli koliko je opasan jedan na jedan, a Grgić u takvom repozicioniranju igra čistu šesticu u organizaciji, ali je samo matinela za balune. I Vitoria tu više nije mogla ništa, iako je povela iz jednog niza vezanih pogreški Hajduka te udarca kojeg onaj momak već sad, s 19 godina, mora uokviriti kao svoj najbolji u karijeri. Ali to je bio samo jedan gol, Dambrauskas je znao da je Hajduk i dalje sistemski bolji na terenu i da to jednostavno mora donijeti ploda. Na kraju Portugalci zapravo trebaju biti zadovoljni s dva gola zaostatka. Profesor profesorski.
